Molimo sačekajte......

RADIS DOO
Baner poz2 Termag
Istočno Sarajevo
Vreme
10°C
Petak, 13.12.2019.
ULTIMATUM KAO SPAS
Nedelja, 25.11.2018. | Princip News
   Ovih dana, tačnije 11. 11. u 11 časova, navršio se cijeli vijek otkako je završen Veliki a kasnije preimenovan u Prvi svjetski rat. A nije nazvan prema onom što je u stvari bio: do tada, najveća klanica u vascijeloj ljudskoj istoriji. Na bojnom polju poginulo je, što vojnika što civila, blizu 20 miliona, a Srbija je bila najveći gubitnik-poginulo je 1.247.435 njenih vojnika i civila. A tek potom je uslijedila strašna katastrofa: epidemija španjolske kuge usmrtila je, u narednim, poratnim  godinama, još oko 50 miliona ljudi u Evropi. U to strašno doba uglavilo se I stotinu godina najgore srpske istorije. Da li je moralo baš sve biti tako loše po nas Srbe? I je li vrijeme da konačno stanemo i pred konkavna (udubljena) i pred konveksna (ispupčena) ogledala te istorije, prodorno se pogledamo i duboko zasmislimo nad pitanjem: jesmo li mogli proći makar malo bolje i koji su to propušteni potezi, koji su nas mogli, makar malo, zakloniti od te strašne ratne kuge i morije?

Istoričari se slijepo drže činjenica i kažu da se može analizirati samo ono što se desilo: a teoriju ,,šta bi bilo da je drugačije postupljeno” odbacuju kao nenaučnu i šarlatansku. Tako im je, valjda, lakše pametovati nad prošlošću. No, istorija je isuviše ozbiljna stvar da bi se prepustila samo istoričarima, koji su je, od njenog postanka, futrovali mnogobrojnim lažima i neistinama, pišući uglavnom ono što je godilo uhu pobjedničke vlasti. Ni naša srpska istorija, naravno, nije se izmicala pred tim i sličnim iskušenjima.

Srbija, a tačnije cijeli srpski narod, ugazio je u glib Velikog rata jer su kralj Petar I i Pašić odbili ultimatum Austrije da njena policija vrši istragu u Srbiji o njenoj umiješanosti u Sarajevski atentat, nakon što su mladobosanci  ubili Franca Ferdinanda. Obrazloženje vlade u Beogradu je bilo da je Srbija suverena država i da bi ulazak tuđe policije u njenu zemlju značio gubljenje suvereniteta. Sto godina poslije Vidovdana 1918. godine, na svijetu ima 200 država, od kojih su samo tri suverene: SAD, Rusija i Kina. Nijedan srpski državani prostor danas nije suveren: vojni posmatrači, civilni predstavnici, šefovi vojnih misija, komandanti i vojnici mirovnih snaga, strane sudije u vrhovnim sudovima, svi manje ili više upravljaju i Beogradom i Kosovom i Banjalukom. O špijunima i policijskim agenetima da i ne govorimo.

Mladobosanci su bili  nezrele, usijane glave svoga doba, politički hipici koji su htjeli pravedniji svijet…misleći da se do njega može doći i sa samo  nekoliko revolverskih hitaca. Za njihovo postojanje je znala austrijska policija, kao i srpska, tolerisali su ih, dok ne vide šta će s njima. A onda su Švabe potegle svoje čuvene ,,lagume na dugu fitilju”: poslali su prestolonasljednika Franca u Sarajevo, znajući da se sprema atentat na njega. Bečkom dvoru je odgovaralo da Ferdinand bude ubijen, jer je bio nasilan i prijek i nije imao vladarskog dara, jer je bio oženjen Poljakinjom Sofijom, koja nije plemkinja već građanka: dakle, bio je u morganatskom braku i njihovo potomstvo ne bi imalo čistu, plavu krv, te kao takvo nije moglo naslijediti krunu. I kao treće, najvažnije: pod uticajem žene, on je namjeravao, nakon dolaska na vladarski tron, da federalizuje Austrougarsku na: Austriju, Ugarsku i Slovenske zemlje.

Još od 1908. godine je postojao taj plan, jer se smatralo da su unutrašnji naboji u K-und-K carevini toliki da će se  ona, ako se ustavni ustroj ne olabavi, neminovno raspasti u građanskom ratu. Bilo je smišljeno i ime te nove države: Sjedinjene Države Velike Austrije. To je htio i planirao Franc Ferdinand, ali to tvrdom habsburškom jezgru, oko ostarjelog cara Franje, nije odgovaralo, pa su  mladobosanci i Gavrilo Princip  bili idealna družina da zaustave  cijepanje bečke carevine.

Da je Srbija prihvatila ultimatum Austrije i dozvolila istragu na svome tlu, pretrpila bi jedno formalno poniženje, ali bi vjerovatno odgodila napad Austrije možda za pola godine…pa ne bi vojska morala u egzodus preko Albanije u zimu nego u proljeće. A ta istraga se mogla  na razne načine otezati,  ometati i marginalizovati …moglo se tako kupovati vrijeme i čekati da možda nešto drugo odvuče bijes i namjere Beča na drugu stranu. Ali ne, Srbiju su vodili Karađorđevići, ratnici I hajduci, koji su uvijek imali visoko podignut i pogled i nos, a nisko pripasanu sablju, uvijek prvi, kao obnevidjeli, trčali pred rudu velikih istorijskih lomova.  Zato je ultimatum odbijen i rat se sručio na Srbiju i Srbe.

          Nakon dvije početne, velike pobjede ( Cer i Kolubara) u prvoj godini rata, naša odbrana se naredne godine polomila, Austrijanci i Nijemci su pokrenuli veliku ofanzivu sa sjevera i zapada, sa pola miliona vojnika, pa je i Beograd pao 15. oktobra. Srpska vojska je počela uzmicati na jug, sve  do Niša. Međutim, Bugari su udarili s istoka i juga, presjekli vardarsku dolinu, i tim putem,  već sredinom 1915. godine, nije više bilo moguće povlačenje prema  Solunu i Jonskom moru.   Nakon odluke Vlade  24. 11. 1915. godine da se otpor više ne pruža, Srpska vojska je krenula u bježaniju preko albanskih i crnogorskih planina u nekolike kolone i raznim pravcima. Ali, naša istorija ove događaje ne zove tako: već golgota, egzodus, epopeja, herojsko stradanje i slično. Neće da kaže da je Srpska vojska uradila 1915/16. godine u zimu ono što nijedna ozbiljna armija nije nikada nigdje učinila: pobjegla je iz sopstvene zemlje i ostavila narod kao svoga taoca u njoj.

Vojska je bježeći strašno postradala a narod ostajući još gore. Snijeg, zima, mrazevi i šiptarske zasjede odnijeli su oko 72.000 ljudi iz tog stroja. Od onoga pomenutog broja srpskih ratnih žrtava: 1.247.435-stradalo je više civila nego vojnika i zato naša istorija to relativizuje na ovaj način-nikada nije utvrđen ni utvrđivan broj civilnih žrtava, da bi se na taj način umanjio, prikrio, čin bijega vojske iz zemlje. Srbija je jedina zemlja koja je u Prvom ratu imala više civilnih nego vojnih žrtava. Uvijek se isticalo da je stradalo više od dvije trećine muške populacije u najboljem reproduktivnom dobu, od 18-55. godine života. A koliko je stradalo u okupiranoj Srbiji žena koje su mogle da rađaju, to nikad nigdje nije isticano, naprimjer.

Nakon bijega vojske iz zemlje, civili su ostali potpuno nezaštićeni i ogroman bijes i mržnja Austrijanaca sručili su se na Srbiju. Vojna uprava je srpske civile proglasila gerilom i dozvolila otvoren lov na njih. Štampan je letak na kome je pisalo: ,,Svi srbi treba da umru i treba ih skuvati u kotlovima”. Srbi su smatrani ,,podljudima i balkanskim Ciganima, nižom ljudskom rasom”, pa su širom nezaštićene Srbije ubijani, vješani, nabijani na bajonet i živi paljeni. Na teritoriji cijele austrougarske monarhije bilo je oko 300 logora, plus još oko stotinu u Njemačkoj i Bugarskoj, i u njima je bilo zatočeno 182.000 civila. Od tog broja je, što ubijeno što umrlo,  oko 50.000 ljudi. Koliko je među njima bilo Srba-ne zna se, osim što se zna da su masovno hapšeni i tamo odvođeni širom srpskog prostora, ne samo Srbije.

          Taj broj se ne zna, zato što srpska država i istorija nikada nisu htjeli  ni pokušali da prebroje i popišu civilne žrtve. To nije bilo važno, već je bilo važnije prekriti sramotu bijega vojske iz zemlje i opravdati njeno strašno izginuće prilikom proboja Solunskog fronta. Srbija je, prilikom prelaska albanskih planina, izgubila između 65-70.000 što vojnika što civila, a prilikom proboja Solunskog fronta još toliko vojnika: to je oko 130.000. A  šta je sa još million žrtava, što je oko 26 posto od ukupnog broja stanovnika? Ko leži u tim grobovima, naša istorija ne voli ni da pominje a kamo li popisuje. To je ,,top sikrit” srpske istorije.  Kad ćemo dobiti odgovor na ovo pitanje?

          Vojska je bježeći kroz albanske gudure vodila i djecu sa sobom, o čemu naša istorija isto ćuti. Prema nekim podacima, vojnici, oficiri  i civili  su sa sobom poveli između 25-30.000 djece, od kojih je trećina ostavila živote na tom putu, a neki izvori navode da su žrtve i veće. Gdje su knjige, slike i filmovi o tom strašnom izginuću nevine djece, povedene mimo njihove volje u bespuća Prokletija? Više znamo o četiri vola koja su vukla kola s kraljem Petrom u njima, o njegovim čarapama i kapama…nego o djeci koja su umirala u koloni idući iza tih kola pješke.

Je li se to sve nekako moglo izbjeći? Jeste, naravno. Vojvoda Živojin Mišić je predlagao, nakon  prvih poraza Srpske vojske, da se ona samo kraće vrijeme odmori na jugu, konsoliduje i krene u kontraofanzivu ka Bogradu. Pa šta bude. A bilo bi sigurno manje žrtava, a saveznici bi pobijedili i bez potonjih potoka srpske solunske krvi, a ona djeca ne bi ostavila živote po albanskim gudurama.

Je li se albanska golgota mogla još na neki način izbjeći? Jeste. Srbiji je, nakon dvije početne pobjede, ponuđen separatni mir prvo od strane Austrije a potom i  od Njemačke, nuđena joj je cijela Bosna i drugi veliki teritorijalni ustupci, uz uslov da izađe iz rata, tj. da napusti saveznike i pristupi silama Osovine. Naša istorija izbjegava da se uopšte bavi ovom epizodom, jer  nikada i na nikakvo savezništvo sa Švabama nije se  smjelo ni pomisliti. Bolje je, jelte, izgubiti glavu nego u ratu promijeniti stranu. To što Italijani, Bugari, Hrvati, muslimani…uvijek počnu rat na jednoj strani a završe ga na drugoj i bolje prođu od Srba… nama to nije stizalo iz dupeta u glavu, nikada. A istorija ovih prostora je pokazala da je bolje biti protivnik u ratu Nijemcu nego saveznik Francuzu i Englezu. Jer, Nijemci svoje saveznike vječno cijene i pomažu i kad izgube rat. Zato što Švabe, po pravilu, nakon izgubljenog rata svoje pobjednike ubjedljivo  pobijede u miru. Zato nikada ne treba ratovati s Nijemcima, zato uvijek i na svaki način treba izbjegavati sukob s njima, pošto oni neprestano traže revanš za poraz, prisile  te na njega makar i u miru, gdje redovno pobijede svakoga. A Englezi i Francuzi svoje saveznike u miru nemilosrdno i beskrajno žrtvuju  za svoje ma i najmanje političke interese. To mi Srbi najbolje znamo i osjećamo na svojoj koži i našoj najnovijoj političkoj drami: ovoj današnjoj, kosovskoj.

Danas se su svijetu, a posebno u Evropi, vodi rat za prošlost, koji Nijemci očigledno dobijaju. Na pobjedničkoj proslavi u Parizu su u prvom redu, i to u sredini, stajali Angela Merkel, Kolinda Kitarević, a korak iza njih, te Putina, Trampa, Makrona… Hašim Tači.  Aleksandar Vučić je bio skroz na kraju tog ,,prvog safa”, jedna vrsta protokolarne kulise, čijim je ,,pešom”(krajem kaputa) prethodno obrisan onaj centralni prostor na kome su bili i šepurili se predsjednici ,,pobjednika” nad samim sobom: Nijemci, Hrvati, Bugari, Turci, Šiptari.

    A to poniženje koje su nam priredili Francuzi je opravdano, jer je ono apsolutno  u skladu sa  našim  istorijskim ludostima. Od kojih je najveća ona, kojoj ćemo 1. decembra isto slaviti stoti rođendan: našu dobrovoljnu amputaciju sopstvene države Srbije i njeno utapanje u temelje Kraljevine SHS, potonje Jugoslavije. Kada smo na sve prethodne knjaževine, kneževine i kraljevine srpske stavili nadgrobnu ploču, onda smo na giljotinu dvije Jugoslavije, i ,,oprdina” koje su ostajale nakon njihovih (s)lomova, stavili još pride million naših glava. Da u nebeskoj Ćele kuli prave društvo onim nesretnicima što ostaviše kosti na Kolubari, Ceru, Kajmakčalanu, Mačkovom kamenu, Prokletijama, na Krfu…i ostalim snježno-plavim grobnicama Balkana i Mediterana. Do neke sljedeće prilike za kakav herojski, epski egzodus…čije će žrtve popuniti upražnjena mjesta u grobnicama naših nebeskih krajputaša.                 
Napiši komentar

Komentari (0)
Najnovije
MIROVIĆ: RUSOFOBSKA ELITA I NAROD KOJI SA LJUBAVLJU GLEDA U RUSIJU
 Srpski političar i pravnik Dejan Mirović održao je večeras u Andrićgradu predavanje pod nazivom "Rusofobija kod Srba od 1878. do 2017. godin...
U ROGATICI OTVOREN RENOVIRANI VRTIĆ BAMBI, VRIJEDNOST RADOVA 156.000KM (FOTO)
U Rogatici je danas otvoren renovirani vrtić "Bambi" u koji je investirano 156.000 KM koje su obezbijedili Vlada Srbije, predsjednik Republike Srp...
NEŠIĆ: PROTIV BOŽOVIĆA JE GRUPICA U DNS KOJA JE PREDLOŽILA TINTORETA
Potpredsjednik DNS Nenad Nešić potvrdio je za "Srpskainfo" da je predložio Mlađena Božovića za ministra za ljudska prava i izbjeglice u Savje...
U ISTOČNOM SARAJEVU POČELI "DANI VOJINA KOMADINE"
 Dvodnevna manifestacija "Dani Vojina Komadine" počela je danas u Istočnom Sarajevu, a u okviru nje biće održana predavanja iz oblasti muzikol...
Zavod za zaposljavanje baner
SKI centar Ravna planina
Prestige Jahorina
Baner Drugarska prica
Hercegovacka kuca
Baner ZZZ RS novi
Istočno Sarajevo
AKTIVISTA SDS-a OŠTETIO STAKLENE PORTALE NA KANCELARIJI SDS-a
Četvrtak, 12.12.2019.
Republika Srpska
DIJANA GRAHOVAC NAPUSTILA SDS
Petak, 13.12.2019.
BIH
MLAĐEN BOŽOVIĆ JOŠ JEDAN KANDIDAT DNS-a ZA FUNKCIJU MINISTRA
Petak, 13.12.2019.