Molimo sačekajte......

RADIS DOO
Baner poz2 Termag
Istočno Sarajevo
Vreme
10°C
Utorak, 15.10.2019.
POLARIZACIJA AMERIČKOG DRUŠTVA
Ponedeljak, 15.04.2019. | Princip News
U toku svoje predizborne kampanje, Hilari Klinton je prilikom jednog od okupljanja svoji pristalica dala sebi za pravo da polovinu oni koji su podržavali Trampa, iz ovoga ili onoga razloga, pogrdno nazove „košarom bjednih“.

Za predsjedničkog kandidata, osobu koja bi trebala da u slučaju pobjede predstavlja sve građane jedne države, ovakva izjava je u najmanju ruku problematična s obzirom da je prezir, odnosno nebriga, prema značajnom djelu sopstvenog građanstva očigledan. Jedan od mogućih razloga za ovakvo ponašanje jeste bila uvjerenost u pobjedu. 

Preovladavajuće mišljenje bilo je da će kandidat Demokrata bez većih problema osvojiti mandat predsjednika, te je Hilari, u tom duhu smatrala da može sebi priuštiti arogantan odnos prema sopstvenih sugrađana.

Drugi razlog leži u vjerovatnoći da se u okviru američke ljevice i, generalno gledano, globalistički nastrojene elite, već razvio profil nepoželjnog građanina, odnosno „bjednika“. U tom smislu, polarizacija američkog društva, iz perspektive elite, već je izvedena na one koji su poželjni jer podržavaju iste ciljeve kao i predstavnici elite, odnosno koji su „korisni idioti“ u postizanju tih ciljeva, te nepoželjne koji, odupirući se procesima koje smatraju štetnim po sopstvene interese, se po automatizmu profilišu kao protivnici elite i njenih ciljeva. 

Ne iznenađuje da je Hilari Klinton bila kandidat koji je zastupao ljevičarske i globalističke interese američke elite. Cijeli niz američkih predsjednika, mahom iz Demokratske partije, vodio se manje-više istim smjernicama po pitanjima vanjske i unutrašnje sigurnosti, migracije, vanjske politike i vojnih intervencija a ona sama je čitavo svoje političko djelovanje provela u okvirima Demokrata, zagovarajući njihove stavove, akcije i ciljeve. 

Kao što smo već spomenuli, prema rezultatima istraživanja javnoga mišljenja u Sjedinjenim Država prije izbora 2016., činilo se kao da se ništa neće promjeniti. Izuzevši nekolicinu, većina anketa i istraživanja predviđala je pobjedu Hilari Klinton, pri čemu je najniži procenat vjerovatnoće iznosio 71% dok je najviši bio čak 90%.

Suprostavljeni tabori, naviknuti na decenijski kontinuitet politika i upoznati sa sveprisutnim predviđanjima u korist Hilari, iznenađeno i sa šokom su dočekali konačne rezultate izbora čiji pobjednik je bio Donald Tramp. 
Reakcije koje su uslijedile neposredno nakon izbora, te u sedmicama poslije omogućile su prvi stvarni uvid u dubinu polarizovanosti američkog društva. U skladu sa uobičajenim demokratskim procesom, očekivalo se da će po završetku izbora i retorika predizborne kampanje prestati te da će biti prepoznata činjenica, kako to inače biva u demokratskim društvima, da je jedan kandidat odnio pobjedu, osvojio većinsku podršku i samim time postao predsjednik sviju. Ovoga puta, data reakcija je izostala.

Uslijedio je cijeli niz protesta protiv Trampa uglavnom organizovanih od strane pristalica Demokratske partije i Hilari Klinton, feminističkih organizacija, različitih manjinskih grupa, ljevičarskih organizacija, studentskih unija te cijeloga niza drugih grupa koje se svrstavaju u ono što se naziva „civilno društvo“. Jedan od najupečatljivijih slogana tokom ovih protesta bio je “Not my President” (Nije moj predsjednik) čime je znatan broj osoba javno stavio do znanja svima, koji su bili voljni slušati, da odbijaju prihvatiti Trampa kao vođu države u kojoj žive uprkos poštenim izborima. 

Ono što je ostalo zanemareno ovom prilikom bila je činjenica da su te iste osobe, odbivši prihvatiti Trampa istovremeno odbacile cjelokupan sistem demokratskog biranja izvršne vlasti na kojem počivaju Sjedinjene Države. Njihov jedini razlog ležao je u tome što im se nije dopao pobjednik. 

Kao reakcija na ove proteste, organizovan je niz okupljanja s ciljem podrške Donaldu Trampu što je u određenom broju slučajeva dovelo do fizičkog nasilja između suprostavljenih strana. Polarizacija unutar Sjedinjenih Država nastavila se tokom sve tri godine Trampovog mandata proizvodeći jasno iskristalisane strane, njihova medijska sredstva zastupanja i ključna pitanja oko kojih se polemika ne smiruje. 

Jedno od ključnih obećanja tokom predizborne kampanje sa kojim je Donald Tramp izašao pred američke glasače odnosilo se na izgradnju zida duž granice sa Meksikom. Nakon što je iznio svoj plan, Tramp se suočio sa cijelim nizom kako domaćih tako i stranih kritičara, od kojih neki nisu birali riječi kojima bi opisali svoje neslaganje po ovom pitanju.

Ipak, ono što leži u pozadini narativa o izgradnji masivne granične barijere jeste stvarni problem nelegalne migracije stanovnštva iz Meksika, i drugih zemalja, u Sjedinjene Države. Generalno gledano, SAD se suočavaju sa problematikom nelegalne migracije. Prema zvaničnim podacima, trenutno se unutar Sjedinjenih Država nalazi više od 11 miliona nelegalnih migranata, mahom iz Latinske i Centralne Amerike (više od 70%), Azije (16%) dok ostatak čine osobe iz Evrope, Afrike i drugih dijelova svijeta. Cifra od 11 miliona je duže vremena korištena kao približna brojka nelegalnih migranata u SAD, no istraživanje iz 2018. koje su izveli stručnjaci sa Jejla otkriva prisustvo duplo više, odnosno 22 miliona, nelegalnih migranata. 

Nelegalna migracija stvara brojne probleme, počevši od logističkih, tj. kako i kojim procedurama strane građane vratiti u zemlju porijekla, gdje ih smjestiti u međuvremenu, osigurati im hranu i osnovne higijenske neophodnosti, preko zakonskih, s obzirom da je krijumčarenje ljudima postao unosan posao za kriminogene elemente te da određeni broj migranata i sam počne da se bavi kriminalom kada se jednom zatekne u SAD, do kulturnih problema oličenih u činjenici da značajan broj američkih građana ne govori engleski jezik što u anglofonoj zemlji predstavlja problem kako u svakodnevnoj komunikaciji van kuće tako i u potrazi za poslom, napretku u karijeri, obrazovanju te cijelom nizu drugih oblasti društva.

Dodatni problem vezan za nelegalne migrante jeste njihovo pravo, odnosno mogućnost da pod određenim uslovima glasaju u pojedinim saveznim državama, kao što je Kalifornija. S obzirom da su Demokrate te koje zagovaraju politiku migracije te različitih oblika državne pomoći migrantima koji stignu u SAD, ovim se s jedne strane stvara značajno glasačko tijelo odano Demokratskoj partiji, dok se s druge strane, do određene mjere, smanjuje značaj glasova domicilnog stanovništva i omalovažava se njegova volja.

U okviru ove problematike često se pokreće i pitanje novčanih izdavanja neophodnih za izdržavanje migrantske populacije. Sam Tramp je prilikom svojih govora navodio iznose koji su varirali između 200 i 275 milijardi dolara godišnjih troškova za migrantsku populaciju. Drugi izvori koriste ciframa koje se kreću od 10 do 54 milijarde dolara na godišnjem nivou. Centar za imigracione studije je u izvještaju iz 2018. utvrdio da svaki migrant koji nelegalno stigne u Sjedinjene Države građane košta 82.000 dolara.

Pored svega navedenog, demografska slika Sjedinjenih Država se mjenja i bjelačka populacija sada čini, grubo gledano, 70% stanovništva. U slučaju da se trenutni demografski trend ne promjeni u decenijama koje dolaze, ukupan broj stanovnika SAD će nastaviti da raste ali će se takođe povećavati i njihova raznolikosti s obzirom da će, u ukupnom broju stanovnika, porasti broj osoba iz Afrike i Azije, mahom zahvaljujući migraciji i različitim nivoima nataliteta. 

Ipak, treba imati na umu da raznolikost nije po ukusu svima u Sjedinjenim Državama. Sagledani zajedno, faktori migracije, demografske promjene, kulturnih razlika koje postaju sve bitnije i sve slabiji narativ zajedništva kroz jedan zajednički američki identitet povećavaju stvarnu mogućnosti za povećanje tenzija između različitih zajednica unutar Sjedinjenih Država i eventualnu samovoljno odvajanje različitih skupina, odnosno balkanizaciju američkog društva.

Pored migracije, još jedno pitanje koje je postalo žarište rasprave jeste status abortusa u Sjedinjenim Državama. Pod uticajem kulturne revolucije iz 1960-tih, agresivnih kampanja feminističkih organizacija, krajnjeg ishoda slučaja Ro protv Vejda (“Roe vs Wade”) te novostečenih seksualnih sloboda sa kojima je ruku pod ruku išla ubrzana razgradnja porodice i autoriteta roditelja te opadanje moralnih zahtjeva društva, abortus je proglašen jednim od ženskih prava i svaka žena je postala samostalna u odlučivanju hoće li nastaviti trudnoću ili će izvršiti pobačaj.

Zagovaran od strane ljevičarskih i feminističkih organizacija, a svesrdno podržan od strane Demokratske partije, abortus je shvatan kao ništa više do uklanjanje grudve ćelija iz tijela majke, relativno jednostavna procedura bez prostora za pitanja etike i morala. 

Argumenti korišteni u korist abortusa su se kretali od toga da je fetus samo skupina ćelija do toga da je fetus zapravo parazit koji ugrožava život majke. Kao opravdanje za samostalnost majke pri odlučivanju hoće li zadržati bebu ili ne, navođen je argumenat kojim je fetus posmatran kao dio majčinog tijela. Kao reakcija na Pro-Choice („Za izbor“) frakciju pojavila se Pro-Life („Za život“) grupacija i vremenom se većina Amerikanaca našla u jednom ili drugom taboru. 

Bez obzira na činjenicu da se već u prva tri mjeseca fetus razvio u biće sa prepoznatljivim karakteristikama čovjeka, da od samoga početka nosi sebi svojstven DNK kod, da je već u period od šeste do osme sedmice trudnoće srce dovoljno oformljeno za funkcionisanje te cijeloga niza drugih karakteristika koje govore u prilog da je to jedinstveno ljudsko biće, savezna država Njujork je 2019. godine, pod rukovodstvom guvernera Andrua Kuoma, zakonski omogućila izvršenje abortusa u toku cijele trudnoće pa čak i u trenu porođaja što je dovelo do novoga zaoštravanja između strana u okviru ove problematike. 

Iako stanovništvo Sjedinjenih Država, ako je suditi po istraživanju Pju istraživačkog centra (Pew Research Center), generalno gleda sa odobravanjem na legalni abortus19 (58% ispitanika smatra da bi abortus trebao biti legalan u svim ili većini slučajeva, dok je 37% ispitanih suprotnog stava), odluka savezne države Njujork je naišla na kritiku  kod značajnog djela populacije.

Dok neki gledaju na abortus kao na neotuđivo pravo svake žene, a drugi kao na akt ubistva ili u najmanju ruku, nemoralno ponašanje, činjenica ostaje da je samo u 2018. godini u SAD obavljeno više od 630.000 legalnih abortusa, pri čemu je od 1970 do danas u Sjedinjenim Državama izvršeno 40 miliona abortusa. Bez obzira kako neko definisao abortus, američko društvo ostaje duboko podjeljeno po ovome pitanju.

    Nedavni događaji u Novom Zelandu gdje je pedeset muslimana ubijeno tokom molitve u džamiji i lokalnom islamskom centru iznova su pokrenuli debatu u Sjedinjenim Državama o neophodnosti novih zakona za kontrolu oružija koje građani mogu nabaviti i posjedovati. Ova polemika takođe spada u red onih oko koje se vodi žučna rasprava. 

Iako unutrašnje pitanje Sjedinjenih Država, suprostavljene strane i njihovi argumenti su postali poznati široj svijetskoj javnosti. Naprostije predstavljena, ovo je oblast američke politike koju definišu dve primarne suprotstavljene ideologije o pravima civilnog stanovništvana na posjedovanje oružja. Pobornici kontrole oružja podržavaju sve izraženije i strožije zakonske propise koji se odnose na posjedovanje oružja dok oni koji zagovaraju prava na oružje teže ka pojednostavljivanju i umanjivanju broja i strogoće propisa koji se odnose na posjedovanje oružja. 

Sjedinjene Države imaju najveći broj oružija po glavi stanovnika od svih zemalja svijeta, odnosno 120 komada oružija na 100 stanovnika. Prema zvaničnim procjenama, građani SAD trenutno posjeduju više od 393 miliona komada oružija, pri čemu 35% do 42% domaćinstava u zemlji posjeduje najmanje jedan pištolj.

Neophodno je imati na umu da je tradicija posjedovanja i nošenja oružija u SAD stara koliko i sama država. Ova tradicija je ozakonjena kroz Drugi amandman Ustava Sjedinjenih Država. Ovaj amandman ističe: „S obzirom da je dobro regulisana narodna vojska neophodna za sigurnost slobodne države, pravo naroda da drži i nosi oružje neće biti narušeno.“

Amandman ističe sigurnost slobodne države, što zagovornici posjedovanja oružija koriste kako bi istakli da se kroz čin posjedovanja oružija čuvaju ustavne slobode ne samo od vanjskih neprijatelja već i od sopstvene vlasti koja je poprimila osobine tiranije. 

Jedan od čestih argumenata koji koriste zastupnici kontrole oružja jesu česte pucnjave u američkim školama koje obično završavaju tragično i sa velikim brojem žrtava kao i napadi vatrenim oružijem slični onom koji se odigrao u Novom Zelandu.

Iako je pitanje posjedovanja oružija unutrašnja problematika SAD, rasprava koja takođe izaziva podjelu unutar američkog društva jeste pitanje, generalno rečeno, vanjske politike i odnosa sa drugim državama, međunarodnim organizacijama i supranacionalnim entitetima kao što su Evropska Unija. Sa dolaskom Donalda Trampa na vlast, pitanje NATO pakta je postalo sastavni dio ove rasprave, pri čemu se kao ključni problem ističe pitanje finansiranja samoga saveza te njegove korisnosti Sjedinjenim Državama.
 
U svojoj predizbornoj kampanji, Tramp je nastupio sa sloganom America First („Amerika na prvom mjestu“) što ga je u značajnoj mjeri razlikovalo od neposrednih prethodnika na mestu predsjednika ali i protivkandidata. Ovaj okret od globalističke i neoliberalne Amerike kao Sjedinjenim Državama koje su fokusirane prvenstveno na svoje probleme i lokalne izazove dočekan je sa kritikom od strane članova kako Demokrata tako i Trampove partije, Republikanaca, no i od strane velikih kompanija.    

Naime, 45. Predsjednik Sjedinjenih Država je u više navrata prozivao domaće američke komapnije koje su svoje pogone i fabrike u SAD zatvorile, otpuštajući značajan broj radnika, kako bi ih prebacile u slabije razvijene zemlje gdje su troškovi održavanja i plata bili znatno manji nego li u Americi. 

Na uštrb američkih radnika i stepena zaposlenosti u samim SAD, američke kompanije su ostvarivale, i još uvijek ostvaruju, ogromne profite dodatno utičući na dalje raslojavanje društva na uski sloj bogatih i rastući sloj sve siromašnijih dok srednja klasa, nosilac stabilnog društva, nastavlja da se smanjuje i nestaje. 

Iako je upitno koliko je Tramp uspio da u tri godine svoga mandata ispuni sva svoje obećanja, od velikog je značaja činjenica da je Trampova kritika američkih kompanija, NATO pakta i vanjske politike dotadašnjih administracija bila prepoznata od strane glasačkog tijela kao kritika u korist običnoga čovjeka u Sjedinjenim Državama, njegovih interesa i potreba. 

Za razliku od prethodnih administracija, koje su, sa kozmetičkim razlikama, sve pratile isti smjer vanjske politike, bez obzira jesu li bile demokratske ili republikanske, Tramp je ponudio alternativu Americi kao svjetskom policajcu kroz narativ o Americi koja prvenstveno brine o sopstvenim interesima, što je našlo odjeka među svakodnevnim građanima umornim od rata bez kraja i stalnog mješanja u unutrašnja pitanja drugih država.
 
Trampu koji je, bar u svojim govorima, nacionalistčki nastrojen suprostavljaju se po ovome pitanju glavni američki mediji koji su mahom, putem informacionog spinovanja, uvijek podržavali politiku stranih intervencija i smjena režima, te sa njima u savezu liberalno i globalističku nastrojene političke partije, mahom Demokrati, i pojedinci, kako od običnih građana tako do vlasnika velikih kompanija i različitih nevladinih organizacija. U isti mah, veliki broj je onih koji u Trampovom stavu vide odraz sopstvenog mišljenja te ga podržavaju, pri čemu treba istaći da je broj ustanovljenih medija koji podržavaju Trampa u značajnoj mjeri manji od protivničke strane. 

Iako ovo nije konačna lista svi pitanja oko kojih je američko društvo podjeljeno, zanimljivo je primjetiti da je polarizacija uzela maha neposredno nakon Trampove pobjede na izborima 2016. i može se smatrati da je on sam, voljno ili ne, poslužio kao katalizator za ovakav razvoj situacije, s obzirom da su po prvi put, nakon dužeg vremena, obični američki građani iz radničke klase, posebno oni koje je Hilari svrstala u svoju „košaru bjednih“ osjetili da je, kroz Trampa njihova sudbina opet u njihovim rukama te da postoji osoba koja će obratiti pažnju i na njihove interese, strahove i potrebe.

Taj osjećaj da još uvijek postoji šansa za pobjedom u kulturnom ratu doveo je do zaoštravanja odnosa između suprostavljenih strana jer sa Trampovom pobjedom liberali i Demokrate su osjetile prijetnju sopstvenim interesima i vrijednostima dok su konvervatici i radnička klasa prepoznali trenutnu promjenu odnosa moći unutar samoga društva. Ova promjena podstakla je obje strane da, sa većom upornošću, zastupaju svoja gledišta čime je smanjen prostor za diskusiju i postizanje neke vrste kompromisa.  
 
Agresivne feminističke kampanje, koje su u ovom trenutku jedva nešto više od otvorene mržnje prema muškarcima3637, rasna mržnja koja je prisutna unutar svake rasne zajednice unutar Sjedinjenih Država, pitanje oružija, abortusa, vanjske politike, ekonomskog sistema, pitanje prava migranata i druga otvorena pitanja kulturnog rata dovode do onoga što je Donald Vud u svome djelu „Raspad Zapada: Uspon postmodernizma i opadanje demokratije“ nazvao tribalizacija društva. 

Naime, Vud ističe da je „tribalizam utapanje individualnog identiteta osoba u veću svjest grupnog identiteta...To je povratak prije-intelektualnom grupisanju unutar proširene familije, klana ili plemena – omanje, blisko povezane grupe koje djele srodstvo, zajednicu i etničko porijeklo."

U nacionalnim državama istočnoevropskog tipa tribalizacija bi predstavljala daleko manji problem jer se može smatrati da u njihovoj osnovi leži, do određene mjere, tribalni mentalitet koji je evoluirao u homogeni narodni i nacionalni identitet. U Sjedinjenim Državama, koje su se uvijek ponosile time da su nacija migranata i gdje je zapravo država izgradila naciju, tribalizacija i fragmentacija društva može izazvati mnogo više problema i burnih promjena. 

Veliki broj problematičnih pitanja i sukobljenih stavova dodatno usložnjava situaciju jer vrši fragmentaciju društvenog tkiva na veliki broj manjih grupa pri čemu ista osoba može pripadati različitim grupama, što uvodi dodani element haosa i za potrebe funkcionisanja ovih manjih grupa postaje neophodno da se izvrši homogenizacija kroz uklanjanje osoba koje imaju različite stavove po različitim pitanjima, no opasnost leži u činjenici da ovako ponašanje, iako povećava stabilnost grupe, povećava i njen radikalizam.

Mogućnost da ovako definisane grupe postignu neki stepen saradnje značajno opada i sukob se pojavljuje kao jedno od rijetkih, nekada jedino, i u većini slučajeva preferirano sredstvo za rješavanje nesuglasica. 
Kao jedna od mogućih posljedica ovakvog razvoja situacije jeste očigledna mogućnost da kulturni rat preraste u oružanu borbu, odnosno građanski rat. Iako je ovo još uvijek daleka mogućnost, istorija Sjedinjenih Država pokauje da nije nemoguća, a podjeljenost među stanovništvom danas, uslijed političkih aktera i različitih uticaja se ne smanjuje već raste. 

Postoji nešto vjerovatnija mogućnost da će promjena doći evolutivnim putem na pojedinačnom nivou saveznih država. Naime, moguće je da će nakon lokalnih izbora u određenoj saveznoj jedinici, pobjednička struja težiti da što više tu saveznu državu uskladi sa svojim stavovima kroz promociju sopstvenih vrijednosti, saradnju sa institucijama koje djele iste ciljeve, postavljanjem različitih vidova prepreka suprotnoj strani da neometano djeluje na datoj teritoriji, te legislativnim mjerama ojačati sopstvenu struju ili je učiniti privlačnijom biračkom tijelu. 

Ovakav razvoj može dovesti do veće unutrašnje migracije stanovništva, no istovemeno i povećanja homogenosti s obzirom da će pojedinci težiti da se presele u one savezne države koje kroz zvaničnu politiku odražavaju njihove lične stavove. 

Već sada postoje ovakvi slučajevi, najpoznatiji i očigledniji među njima je savezna država Kalifornija koju stanovnici napuštaju kako zbog visokih poreza tako i zbog političkih razloga. Ne treba zanemariti zanimljiv podataka da se od 2001 skoro pola miliona osoba preselilo iz Kalifornije u Teksas.

Podaci pokazuju da je u period od 2006 do 2017 Kaliforinu napustilo 6 miliona Amerikanaca dok ih se doselilo 5 miliona. Gubitak od 1 miliona stanovnika čini 2,5% ukupnog broja stanovnika a zanimljivo je da je od 1990-tih ovaj trend uvijek pokazivao veći broj osoba koja su napuštale državu nego onih koje su se doseljavale.

Jednom stvoreni ovakvi, manje-više homogeni, djelovi SAD će imati sve manje dodirnih tačaka i zajedničkih osnova na kojima se može graditi zajednički američki identitet, a samim time i održavati zajednička država. U krajnjem slučaju, ovo može dovesti do uzajamnog prepoznavanja realnosti i mirne disolucije Sjedinjenih Država na određeni broj suverenih država, veoma različitih u pogledu unutrašnjeg uređenja i ideoloških temelja društva.

Trenutna polarizovanost društva u Sjedinjenim Državama ne mora nužno dovesti do značajnije promjene u pogledu političkog uređenja same države ali može imati za posljedicu iscrpljivanje američkih resursa na rješavanje unutrašnjih problema što će dovesti do bržeg urušavanja njihovog statusa hegemona jer će vitalne resurse uskratiti vanjskoj politici i očuvanju unipolarnog svjetskog poretka.

Nesumnjiva činjenica jeste da se već mogu naslutiti obrisi novoga multipolarnog globalnog sistema čiju izgradnju predvode Rusija i Kina, zajedno sa još nekoliko svjetskih država koje su se nametnule kao regionalne sile. Tu prevashodno mislimo na Indiju i Brazil, ali i manje države kao što su Egipat, Iran, Poljska, Južna Afrika, Turska i njima slične.

Ovakav slijed događaja mogao bi voditi ka novoj politici samoizolacije i namjernoga isključivanja iz organizacija u čijem osnivanju su same SAD odigrale ključnu ulogu, kao što su na primjer Ujedinjene Nacije. Simptomi takvoga ponašanja se već mogu primjetiti u povlačenju SAD iz sporazuma sa Iranom, povlačenju iz ugovora o nuklearnom naoružanju sa Rusijom te uskraćivanju finansijske pomoći organizacijama pri Ujedinjenim Nacijama.
Izbor Donalda Trampa pokazao je da američko društvo, iako naizgled monolitno izvana, pati od velikog broja unutrašnjih nesuglasica koje su samo pogoršane Trampovim dolaskom i stavovima. Ostaje otvoreno pitanje mogu li se stvari vratiti na stepen gdje su bile prije nekoliko godina i ako mogu, koliko dugo će se „košara bjednih“ zadovoljiti takvim stanjem. Trampove pristalice se već nadaju da će on opet osvojiti mandat na izborima 2020. U slučaju da povratka na stari status kvo ne bude, budućnost SAD ostaje neizvjesna jer bi ponovni izbor Trampa za predsjednika mogao gurnuti njegove protivnik u još radikalnije ponašanje. 

Očigledno je da na svijetskoj sceni, iako još uvijek izuzetno snažne, Sjedinjene Države slabe te da su u pri kraju druge decenije 21. vijeka SAD daleko od statusa kojeg su imale devedesetih godina.  Niz unutrašnjih i vanjskih faktora uticao je na opadanje američke moći. Kao ni druge velike imperije, ni Sjedinjene Države neće moći izbjeći istorijskim silnicama i opadanju sopstvenog značaja i snage. Promjena je neminovna, jedino ostaju pitanja kako će izgledati i kojim metodama će biti izvedena.   

Autor: Ljubiša Malenica, dipl. politikolog
Napiši komentar

Komentari (0)
Najnovije
RADOMIRU PURKOVIĆU IZ ROGATICE POTREBNO 65.000 EVRA ZA TRANSPLANTACIJU BUBREGA
U Rogatici će večeras biti održano donatorsko veče kako bi se prikupio novac za liječenje Radomira Purkovića iz Rogatice kojem je neophodno 6...
MAJDOV: SRPSKA JE MOJA OTADŽBINA, IZ NJE SAM POSTAO ŠAMPION SVIJETA
 Najbolji srpski džudista Nemanja Majdov u spotu koji će se prikazivati u sklopu kampanje "Volim Srpsku" istakao je da voli Srpsku jer ona voli ...
BOLNICA "SRBIJA": DOGOVORENA SARADNJA SA HIRURGOM PROF. DR VLADOM CVIJANOVIĆEM
Rukovodstvo Bolnice “Srbija” u Istočnom Sarajevu danas je dogovorilo saradnju sa eminentnim stručnjakom, pukovnikom prof. dr Vladom Cvijanovi...
VIŠEGRAD: MILAN JAKŠIĆ NOVI VRŠILAC DUŽNOSTI NAČELNIKA ODJELJENJA ZA FINANSIJE
Odbornici Skupštine opštine Višegrad imenovali su danas Milana Jakšića za novog vršioca dužnosti načelnika opštinskog Odjeljenja za finans...
Zavod za zaposljavanje baner
SKI centar Ravna planina
Prestige Jahorina
Baner Drugarska prica
Hercegovacka kuca
Baner ZZZ RS novi
Istočno Sarajevo
JUGOVIĆ: OTKRITI JAVNOSTI SAZNANJA O SLUČAJU PRIJETEĆIH SMS PORUKA
Nedelja, 13.10.2019.
Republika Srpska
IZVLAČENJE DOBITNIKA ČETVRTOG STANA U IGRI "10RAČUNA IZBROJI, STAN OSVOJI" (RTRS, 20.15)
Nedelja, 13.10.2019.
BIH
KOŠARAC: ŠAROVIĆ BIRA SDA I ŽELI DA OSTANE ŠTO DUŽE NA VLASTI
Ponedeljak, 14.10.2019.