Branka Tri̴fković jedina koja je preživjela masakr u selu Čemerno kod Ilijaša prije 34 godine spasila se pukim slučajem tako što se ranjena u obje noge, ležeći među ubijenim srodnicima, pravila mrtva.
Tri̴fkovićeva je u svom iskazu navela da je tog kobnog jutra među muslimansko-hrvatskim napadačima prepoznala jednog muslimana starog oko 32 godine, iz sela Korita, sa prezimenom Spahić, piše u Atlasu zločina nad Srbima u Odbrambeno-otadžbinskom ratu čiji je autor i izdavač Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
Ona je rekla da je, kada je počela pucnjava u selu, iz kuće istrčao jedan od njene braće Branko, koji je prilikom bjekstva lakše ranjen.
Prema njenim riječima, zločinci su pozvali sve ukućane da izađu iz kuće da bi ih odmah likvidirali.
“Počeli smo jedno po jedno da izlazimo, međutim, kako je ko izlazio iz kuće oni su pucali na njega iz neposredne blizine. Napominjem da su se, osim članova moje porodice u kući u tom trenutku zatekli i moja tetka Mirosava Bunjevac, njeni sinovi Miloš i Ranko i Miloševa supruga Slavojka”, ispričala je Trifkovićeva koja je u vrijeme napada imala 27 godina.
Trfkovićeva je navela da je iz kuće na poziv prvo izašao njen rođak Miloš Bunjevac, zatim njegov brat Ranko koje su obojicu ubili, te njen brat Rajko koji je pao teško ranjen.
“Zatim sam izašla ja i kada su pucali u mene bila sam pogođena rafalom u noge, pa
sam pala u neposrednoj blizini brata Rajka. Iza mene su pojedinačno izlazile tetka Mirosava, majka i Miloševa supruga Slavojka, koji su, takođe, pali smrtno pogođeni rafalima”, kaže ona.
U međuvremenu, Brankin otac je uspio da pobjegne od kuće, ali su ga nedaleko odatle uhvatili muslimani i Hrvati koji su ga, kako je čula, udavili.
“Ležala sam blizu svog brata Rajka i trudila se da ne dajem znakove života, grupa naoružanih vojnika je posle zapalila kuću koja je bila sagrađena od drveta. Ubrzo potom prišli su nam da provjere da li je neko ostao živ i kada su vidjeli da je moj brat Rajko teško ranjen, jedan od njih pucao je u njega i dotukao ga. Ja sam ležala bočno. Jedan od ovih vojnika prišao mi je, okrenuo me na leđa i pošto je vjerovatno pomislio da sam mrtva, zajedno sa ostalima, udaljili su se”, svjedoči Branka.
Ona kazuje da je, dok je ležala nepomično, čula kako vojnici prilaze i drugim kućama u selu i pozivaju: `Izađite, četnici!”, nakon čega je čula pucnjavu, pa pretpostavlja da su ubijeni svi koji su se odazivali.
“Ne znam koliko sam ležala na tom mjestu, kada je naišao moj tetak Aćim Bunjevac i odveo me na stijenu ispod kuće gdje sam provela čitav dan, sve dok nije došla naša vojska i pružila mi prvu pomoć. Bila sam pogođena u obje noge sa deset metaka. Liječila sam se na Palama”, ispričala je Trifkovićeva u iskazu pred Osnovnim sudom u Zvorniku 14. decembra 1996. godine.
MEĐU UBIJENIM I TRUDNICA
Milivoju Eri ubijena je supruga koja je bila trudna. On je odmah po saznanju za napad na Čemerno krenuo sa svojom jedinicom.
“Na jednoj poljani, oko 50 metara daleko od kuće roditelja, našao sam ubijene moju suprugu, njenog brata, sestru i majku. Mojoj supruzi Ranki bile su iskopane oči, najvjerovatnije, nožem i odsječene dojke, a po vratu su se vidjeli tragovi klanja. Isto tako sam vidio rane nanijete iz vatrenog oružja rafalnom paljbom tako da pretpostavljam da je prvo mučena, pa zaklana, pa /su/ pucali metkom. NJena majka Spasa je izbodena nožem, i to na više mjesta, a i u nju je pucano rafalom”, ispričao je Milivoje.
MILINKA TRIFKOVIĆA UBIO KUM-MUSLIMAN
Porodičnu tragediju doživjela je i Stjepanija Tri̴fković koja je opisala šta se dešavalo ispred kuće Milinka Trifkovića, rođaka njenog muža.
“Čula sam kako su muslimanski i hrvatski vojnici prišli Milinkovoj kući i kako viču Milinku i ostalima da izađu, prijeteći da će ih zapaliti. Zatim sam čula: `Kolji i davi, ne ostavljaj ni pile!`”, svjedoči Trifkovićeva.
Prema svjedočenju Petra Raševića, koje je u više navrata ponovio, Milinka Trifkovića ubio je njegov kum: “…čuo je glas Milinka Trifkovića koji je molio nekoga pri tome govoreći: `Nemoj, kume, molim te!`. Rekao je da mu je poznato da poginuli Milinko Trifković ima kuma muslimana po imenu Nijaz iz sela Korita”.
Veliku porodičnu tragediju proživjela je i Vila Dačić čiji su roditelji su živjeli u vareškom selu Dubravine, koje je bilo većinski muslimansko.
“Moji su roditelji ostali u selu do 10. juna 1992. godine, a tada su pokušali da bježe u pravcu sela Čemerno, opština Ilijaš, međutim, tamo ih je sačekala muslimanska vojska i poubijala”, navela je ona i potvrdila da je muslimanska vojska ubila njenog oca Đorđa Bunjevca, majku Koviljku, brata Gorana i strica Rajka.
