Bivši ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske i doktor bezbjednosnih nauka Darko Matijašević osnivač je i predsjednik Srpskog rodoljubivog pokreta “Spona.“
Šta je “Spona“ i zašto ste se odlučili na osnivanje jednog političkog pokreta baš u ovome trenutku? Koga to SPONA povezuje? Da li je riječ o političkoj stranci, rodoljubivom pokretu ili možda oboje?
Hvala na pitanju. Upravo SPONA predstavlja nadstranačku organizaciju. U formalnom smislu pomiriće oba spomenuta aspekta. Nadstranačka organizacija koja povezuje prije svega supstancu, suštinu nastanka Republike Srpske i zaštite našeg naroda. Generalno, stvaranja mira na ovim prostorima. To znači borce koji su stvarali Srpsku, njihove potomke, kao i naše radnike koji su u divljačkoj postratnoj privatizaciji ostali žrtve te tranzicije, na žalost nepovoljne. U ovoj kategoriji su i penzioneri, jer su oni ta generacija koja je stvarala naše društvo, Srpsku, u ratu i kroz rad u preduzećima. Sada, svi mi, sa iskustvima iz prošlosti, želimo realan pogled u budućnost. Stabilnost. Perspektivu u svakom smislu, ekonomskom i, stabilnom za nove, mlade generacije i one koje dolaze. Na kraju, kroz navedeno, možete vidjeti da Pokret jeste zaista rodoljubivi, nadstranački pokret, koji će nastupiti kao jedinstvena politička lista na narednim izborima.
Da li ćete na sljedećim opštim izborima nastupati samostalno i kakva su vaša očekivanja?
Da, na narednim izborima ćemo nastupiti samostalno, kao jedinstveni politički Pokret i jedinstvena lista. Imaćemo naše kandidate za sve nivoe izbora u 2022. godini. To znači, imaćemo naše kandidate za inokosne funkcije, predsjednika Republike Srpske, i srpskog člana predsjedništva BiH. Kandidate za poslanike u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Kandidate za Parlamentarnu skupštinu BiH i kandidate za poslanike u skupštinama u Federaciji BiH. Očekivanja su nam da na slijedećim izborima postanemo značajan politički faktor, te da tako utičemo na dolazeće društvene i političke procese.
Bili ste predsjenik i osnivač Srpske napredne stranke u Republici Srpskoj. Zašto je ta politička opcija naišla na tako plodno tlo u Srbiji a ovdje kod nas nije zaživjela?
Ideja je i dalje prisutna. Jako dobra osnova za ovo što mi i dalje činimo. Politika mira, stabilnosti, ekonomskog prosperiteta i perspektive mladih činiće okosnicu i u političkom programu Pokreta. Jako je dobro da je ideja pozicionirala Srbiju u centar i zamajac u svim ovim poljima u regionalnom smislu. Naravno, mora se imati u vidu da je Srbija zasebna država. Sa svojim specifičnostima, BiH ipak ima drugačije terete i balaste. No, uvjeren sam da će i Pokret promovisati sve vrijednosti bitne za generalni progres, našeg srpskog naroda, ali i drugih naroda, kako u BiH, tako i regionalno.
Kao bivši ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske i doktor bezbjednosanih nauka, kako ocjenjujete uticaj stranog faktora koji odavno djeluje posredstvom medija, NVO i drugih raspoloživih sredstava na skoro sva važnija političko-društvena zbivanja kod nas?
Mislim da je to sve sasvim normalno. To su sasvim legalni i opštepoznati mehanizmi koji su prisutni u cijelom svijetu. I manje više, svako ko ima interes to i čini. Tako i na našem prostoru. Moram vas podsjetiti, da je u nekom vremenu, prije pola vijeka, i sama nam bivša zajednička država SFRJ imala jedan geopolitički i širok muldimenzionalan interes i uticaj. Na nama je da svi ovdje, kako mi u Srpskoj, tako i u cijeloj BiH gledamo na ono šta su naši zajednički i opšteprihvatljivi i na civilizacijskim vrijednostima zasnovani interesi. Ovi interesi mogu sasvim ravnopravno u sebi sadržavati i interese naroda, građana, kolektiviteta, i iskazivati i jedan opšti interesni i progresivni regionalni nastup. Nacija, naroda, država i svih interesnih grupa.
Kako komentarišete pojavu navodnog slovenačkog “non pejpera“ o “rješenju za Balkan“? Ispitivanje pulsa naroda, skretanje sa bitnih tema ili nešto ozbiljnije? Može li, po Vama, ikada biti trajnog i održivog rješenja na ovim prostorima?
„Non pejperi“ su konstante u političkom, javnom djelovanju ili tajnom, diplomatiji u cjelini. Kao što sam već naglasio, to je realnost, proces politike i aspekt državnih i međunarodnih odnosa. Balkan je značajno geopolitičko čvorište. Tako, da mi imamo i to opterećenje da smo upravo na „takvom mjestu“. I, razumijevajući to moramo pravilno dati odgovore. Odgovori trebaju biti u našem nacionalnom, ali i širem regionalnom kontekstu. To znači, da racionalno, treba da se fokusiramo na ono što i jeste najbitnije za Balkan i sve nas ovdje. To je mir i stabilnost. Ekonomija i demografski oporavak. Vraćanje svih civilizacijskih i društvenih vrijednosti koje mi imamo i na koje trebamo biti ponosni. Održivo i trajno rješenje je moguće uz preduslov naše interne, regionalne kohezije, mira, koegzistencije i zajedničkog rada na progresu u navedenim poljima. Na takav način, imajući u vidi istaknuti geopolitički značaj Balkana, možemo održati i stvoriti ambijent trajnog mira, stabilnosti i progresa. Iskoristimo jedan primjer centralne Evrope. Prostor Švajcarske i okolnih država. Nakon viševijekovnih katastrofalnih sukoba i ratova, raznih nedaća, ovaj region je primjer trajnog i održivog prostora.
U par navrata ste pominjali integraciju Srpske i Srbije. U kojem smislu i na koji način bi to bilo ostvarivo? Zastupate i ideju o tzv. zajedničkim skupštinama?
Pod integracijama podrazumjevam ono što nam je putem Ustava BiH, Aneksa IV Dejtonskom mirovnog sporazuma dozvoljeno. To su specijalne paralelne veze entiteta sa susjednim državama. Imajući u vidu postojeći sporazum između Srpske i Srbije mislim da je to dobar okvir i osnov za nadogradnju. Srbija ima jaku akceleraciju u razvoju. Ekonomskom i širem društvenom. To je potrebno iskoristiti u funkciji razvoja i brze ekspanzije ekonomije u Srpskoj. No i u Federaciji BiH ali i cijeloj BiH. Takođe, ovo može biti jako dobar primjer za istovjetne ili slične aranžmane sa Crnom Gorom, R. Hrvatskom. Zašto to sve ne iskoristiti za sveukupni razvoj i prosperitet regiona? Prije svega, nas susjeda, iz BiH sa Srbijom, Hrvatskom i Crnom Gorom. Potom i sa širim regionom. Modeli i polja saradnje, jačeg integrisanja u funkciji razvoja i prosperiteta su realni i poželjni odgovori. Novi izazovi su pred nama. Ekonomski oporavak nakon ove globalne epidemije. No, takođe, kompeticija na globalnom tržištu u novim uslovima. Samo snažniji, ukrupnjeni u moćnije, finansijske i korporativne entitete, konzorcijume, možemo izboriti dobit, benefit za sve nas. U primarnom ekonomskom smislu. Zadržati mlade ljude na našim prostorima. Upravo je to najbolji odgovor na buduće izazove.
Svjedok i učesnik ste brojnih važnih, takoreći sudbonosnih trenutaka za srpski narod sa obje strane Drine. Kako gledate na političku i upošte društvenu situaciju u Republici Srpskoj i Srbiji danas? Da li su se Srbi promjenili u odnosu na ta vremena i kako? Ko nas vodi i gdje?
Generalno, mislim da smo mi svi u regionalnom smislu bili zahvaćeni talasom strahovitih geopolitičkih promjena. Raspadom bipolarnog svijeta, indukovano i implozijom, Varšavskog pakta, i posljedično SSSR-a, imali smo jedan talas konflikata na našim prostorima. Realno je to, po meni, bila velika tragedija za sve nas na ovim prostorima. Doslovno. Srbi su pretrpjeli velike nedaće i teškoće. I, bio sam sudionik značajnih događaja koji su određivali sudbinu našeg cjelokupnog naroda. Dobro je da je ta faza iza nas. Bila je izuzetno teška. Naravno, mnogo je izazova ispred, za naš cjelokupni narod. To je, opet, kao i do sada povezano i u regionalni i širi međunarodni odnos. Kao i konstelaciju međunarodnih odnosa i odnosa moći. Naša politička i društvena situacija je evoluirala. Prirodno, tokom vremena, kao i novih uslova. Moram istaći da je jako bitno jedinstvo. Političko. Nacionalno. Mi kao Srbi moramo imati jasno definisane nacionalne ciljeve i mehanizme za ispunjenje ciljeva. Moram reći da je u ovim spomenutim, teškim vremenima dolazilo do pojava nejedinstva, nesloge i različitih viđenja navedenog. Moje znanje i iskustvo svjedoči, da su u takvim trenucima nacionalni interesi bili ili ugroženi ili smo imali veće posljedice. Stoga, sada je nova faza izazova ispred nas. Novi multipolarni odnosi u formiranju, kao i regionalni, kroz određene integracije, kako EU tako i NATO. Mislim da su realni izazovi ispred nas kao naroda. Nikako tako ozbiljni i kompleksni kao krajem prošlog vijeka. Ali, ne smiju biti potcijenjeni. Stoga, moramo biti fokusirani na nacionalno jedinstvo. Racionalnu i odgovornu politiku, u skladu sa vizijom, budućih odnosa i scenarija u širem ali i regionalnom smislu. Svako od nas ko ima javnu funkciju, i ko vrši volju naroda, svojom od naroda povjerenom funkcijom, ili ima ambiciju da politički djeluje mora imati u vidu naš narod. Kao i interese drugih naroda i šire. Narod je uvijek u pravu. Vođe su te koje imaju tu odgovornost. Imamo mnogo toga da iz prošlosti izvučemo kao pouku i iskustvo. Pravim i državničkim, nacionalnim pristupom i djelovanjem imamo zagarantovanu prosperitetnu budućnost.
A da li bi srpski narod drugačije prošao da su se kojim slučajem nesretni događaji sa početka devedesetih desili u ovome trenutku? Znate da smo često puta u istoriji obilježeni kao “mali Rusi“, a sa zapada iste priče dolaze već stoljećima o “malignom ruskom uticaju“ kojeg treba iskorijeniti gdje god da on postoji i na svaki raspoloživ način, pa i silom.
Vrlo značajno pitanje. Dotakao sam taj kontekst. I sam Vladimir Putin je kroz svoje iskaze ustvrdio da je raspad SSSR-a bila najveća geopolitička tragedija u 20. vijeku. Zaista, bila je tada sinergija širih geopolitičkih teorija. Na žalost, u praksi. Atlantizma i Kopna. U praksi, konceptualno se to svelo na rušenje ideologije komunizma, primarno u SSSR-u, istočnoevropskim zemljama i razbijanje vojnog saveza oko SSSR-a, Varšavskog pakta. Isto je proizvelo i razbijanje, ili kombinovano u praksi raspad SSSR-a. To je za posebnu analizu, i preduslov, osnova za naš prostor. Van bipolarnog konteksta, Jugoslavija nije bila potrebna. Oblik komunizma, nije toliko ni bio uzrok razbijanja Jugoslavije, koliko geopolitika. Više elemenata. Dominacije Njemačke, rast u regionalnu, evropsku silu, njen intervencionizam na našim prostorima. Posljedično, iz više razloga intervencija SAD. Intervencija, primarno u kompleksnom političkom, a potom mnogo širem kapacitetu, uključujući i vojni. Jedan od značajnih interesa jeste bio i rasparčavanje prostora SFRJ, i dominaciju nad takvim usitnjenim prostorom. Kako od Njemačke, tako i SAD. Dodir sa regijom islama, Turskom, i dalje ovim područjem u geopolitici poznatim kao Rimlend. Područjem dodira i interesa, postkolonijalnog, novog, evroameričkog i islamskog. Sada, u kontekstu globalizma. Otklanjanje bilo kakve opcije da se Rusija etablira, u novoj konstelaciji na ovom području sredozemlja. No, tu je čak i interes SAD da ne dozvoli prije svega, tada, Njemačkoj, da dominira ovim prostorom.To podrazumjeva i slabljenje najznačajnije države i naroda na prostoru SFRJ, ali i Balkana. Srbije i Srba. Jasna je onda ova povezanost korelacije SSSR-SFRJ, kao i najdominantnijih naroda, država ovih konfederacija, Rusije i Srbije. Jasan je odgovor. Srbi ne bi pretrpili takve strahovite udare i teške probleme kao narod da je SSSR, odnosno Rusija bila stabilan geopolitički faktor. Imajmo u vidu, pa i moju procjenu, da je i Rusija za malo izbjegla scenario Srba i Srbije. U krajnjem, sigurno su izvukli dobre pouke i iskustvo. Čak i mnogo više. No, to je realnost međunarodnih odnosa i geopolitike. Na kraju, nesporno je da svako može imati tumačenje i pogled prema svakome, pa i narodu. Nepobitna činjenica je da Srbi i Rusi imaju mnogo toga bratskog i prijateljskog. I to se njeguje kroz vijekove. U svemu, naravno, mi kao narod imamo pravo na svoj identitet, i izbor, u svakom smislu. Sada, nakon ovakvog geopolitičkog sudara, konflikta imamo novu nepoznatu u jednačini novog svjetskog poretka. Na „procijenjeno“ mjesto Njemačke, kao regionalne evropske sile ali čak i supersile, imamo Kinu. Mislim, da je to neočekivana, i previđena novina u arhitekturi mislioca i praktičara koncepta globalizma i ekonomskog liberalizma. Interesi svake strane su legitimni. Sada u novim uslovima, na našim prostorima, ali i u konstelaciji Srba, govori se ne samo o tim „malignim uticajima“ Rusije, već, više nego glasno i Kine. Mi, kao Srbi, i Srbija kao država treba racionalno i fokusirano da radimo jedino i isključivo u svojim interesima. Poštujući i interese drugih. Susjeda, regionalno i globalno. Malih i velikih, po brojnosti i moći, naroda i država. To kao evropski, stari i civilizovan, formiran narod možemo ostvariti. Biti čak i značajan regionalni ali i svjetski faktor.
Da li su tekovine odbrambeno-otadžbinskog rata očuvane i u kakvom položaju su borci danas?
Bazične tekovine su očuvane. Došlo je do mira. Zaštićen je narod. Stvorena je Republike Srpska kao suština i forma očuvanja naroda na ognjištima. Uspostavljene su relacije u BiH. Isto tako i u regionu. A, za nas je posebno važno da je došlo i do stabilizacije stanja u Republici Srbiji. Borci s puškom su podnijeli najveći teret. I, po meni, uz poštovanje političara i političkih odluka, borci su suština. Ne zaboravimo ovdje i pomoć naroda, Srbije i Crne Gore u cjelini. Vratio bih se na borce u ratu, moje saborce. Naravno da sam nezadovoljan. Uvijek može bolje. Borci i žrtve rata moraju biti kategorija koja se nalazi u samom Ustavu Srpske. Iz toga, posebnim ustavnim zakonom, moraju do detalja biti rješena njihova prava, doslovno najsitnijih detalja. Kao i njihovih potomaka. Niz aspekata mora biti rješeno. Onda je to sistemska uređena obaveza države ka borcima. Kao i nepravda iz privatizacije. Ne samo da su borci iznijeli rat. Onda su se vratili u preduzeća koje su u najvećem broju slučajeva, kriminalci privatizacijom opljačkali. I isti ti borci, ostali u beznađu. Sa malim i nedostatnim novčanim dodacima i beneficijama. Mizernim. Ovisni o nekoj dobroj volji? Koga?!Nema dobre volje, ma od koga dolazila za borce! Niti neke milostinje, samilosti! Pa, makar to bila i ta država za koju su ginuli najbolji, i borci davali dijelove tijela i prolijevali krv. Borci imaju svoja prava, i ona se na sistematičan način ravnopravno mora dati njima. Uključujući i opljačkano iz privatizacija. Zakonom o porijeklu imovine, oduzeti to prevarantima! I borcima dati. Kao i fabrike ponovo predati njima u akcionarstvo. Nizom mjera je to moguće napraviti. I zavisi jedino i isključivo od političkih odluka. Kroz institicije. To su borci zaslužili i to je njihovo. Tu ja nemam emocija prema politici, ili pojedincu u politici. Svako ko to ne čini prema borcima direktno ruinira i poništava tekovine odbrambenog-otadžbinskog rata. I bilo ko, ko to čini nije dobronamjeran i prijatelj. Stoga, više nego ozbiljna i nužna potreba. Rješavanje ovih pitanja su osnova jake i prosperitetne Srpske. Suština onoga što je budućnost. I onoga šta borci ostavljaju, kao naslijeđe svojim potomcima i budućim generacijama.
Srbija se danas zalaže za postane vojno neutralna zemlja. Da li je jedna relativno mala država i narod uopšte mogu biti istinski neutralni u današnjem svijetu prepletenom borbi velikih sila za nadmoc? Zemlje poput Švajcarske, Austrije i Švedske su deklerativno neutralne, ali ipak pripadaju zapadnom svijetu i njihovoj sferi uticaja. Srbija čak nije ni priznata od strane Ujedinjenih naroda kao neutralna zemlja.
To su sve kategorije koje su zavisne od više faktora. Nesporno je i da međunarodne okolnosti određuju ovu dimenziju. Neutralnost nije nikada unikatna i svojstvena vječnosti. Sigurno je to dobar politički i pravni institut neke države, određenog vremena i kompatibilan sa kontekstom drugih okolnosti. Jedno je gdje neka zemlja u civilizacijskom i geografskom položaju pripada, i sama priroda bezbjednosne, odbrambene i spoljne politike. Jedno ne isključuje drugo. Pravo države i nacije je da izabere svoj, suveren i najbolji put za uređenje svojih odnosa u ovim specifičnim i osjetljivim oblastima. Nacionalni interes mora biti dominantan u ovome. Danas u međuzavisnom svijetu, globalnih i višeslojnih odnosa, pitanje bilo kakve neutralnosti, uključujući i vojnu je fluidan. Nema savremene autarhije. Realno, nije je bilo nikada. Sa druge strane, postoje i interesni, nacionalni, okviri u kojoj interakcija, vezanost, uključujući i vojnu jeste optimalan izbor. Stoga, imajuću ambijentalni, kompleksni odnos u regiji, kao i širi, te percepciju budućih procesa, procjenu ishoda, sasvim je moguće i legitimno u sadašnjem, i određenom budućem vremenskom periodu zagovarati i djelovati kao vojno neutralna zemlja. U ovom kontekstu gledam na Srbiju. Iskreno, mislim da je to najbolje i za BiH, ali i cjelokupan naš region.
