U Pivskim Dolima pokraj sela Miljkovac danas je služena sveta arhijerejska liturgija za 1.290 Pivljana, među kojima i 540 djece i omladine do 20 godina, koje su od 6. do 12. juna 1943. godine pobili pripadnici SS jedinice “Princ Eugen” uz podršku “Handžar” divizije.
Svetu arhijerejsku liturgiju služili su novoizabrani mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uz sasluženje sveštenstva i monaštva.
Mitropolit Joanikije istakao je tokom besjede da su Dola nova Hristova golgota – mali Jasenovac.
“Narod koji rađa mučenike i svjedoke Hristove vjere to je Hristov narod koji se sjedinjuje sa Hristom prolivanjem svoje nevine krvi. A u Pivi je prolivena nevina krv djece. Zločinačke `SS divizije` njemačke ovuda su prošle, a one su unajmile sve stare neprijatelje Pive i ovdje su izvršile užasni zločin, genocid nad djecom, ženama trudnicama, majkama, starcima i nad ostalim nevinim narodom u Pivi, među kojima je bilo i sveštenika”, kazao je mitropolit Joanikije.
U besjedi je pomenuo i pivske djevojke, Jagliku Adžić i Sofiju Kandić, koje su, kako je rekao, sačuvale svoju čast i obraz i obraz Pive, nisu se predale mučiteljima, nego su žive uskočile u oganj.
“Od kad smo se počeli sabirati na ovom žrtvenom mjestu i vršiti pomen, od tada Piva živi novim životom. Nije slučajno što se u isto vrijeme obnovi drevna svetinja u Pivi, Manastir `Svetog Jovana Krstitelja` na Zagrađu podiže se novi saborni hram u Plužinama, te Plužine neće više biti mjesto u kome se ne vidi hram. Taj hram je posvećen obnovitelju srpske patrijaršije Makariju Sokoloviću…I ove druge svetinje se obnoviše i pojedine izgradiše, ali najvažnije je da se narod u Pivi objedinio oko ovog žrtvenog mjesta i oko ostalih svetinja”, kaže mitropolit.
Od 6. do 12. juna 1943. godine u svakom selu pivske župe bilo po jedno stratište, a Dola su bila najveće mjesto stradanja – tamo je 7. juna ubijeno 522, među kojima i 109 djece.
Jedno dijete /Mitre i Mališe Đikanović/ nije dočekalo ni ime da dobije – strijeljano je u trenutku dolaska na svijet. Najviše stradalih bilo je iz porodice Blagojević, više od 200, dok je porodica Verun prestala da postoji.
Nevine žrtve u Dolima bile su podijeljene u tri grupe – jednu su činili muškarci stariji od 15 godina, drugu žene i djevojke, a treću djeca. Redoslijed ubijanja bio je obrnut. “Pivsku krvavu bajku” preživio je samo Miloš Glomazić koji je preminuo 1986. godine.
Sveti arhijerejski sabor SPC je 2017. godine kanonizovao sve žrtve zločina u Pivi, a dan njihovog spomena je 7.jun.
U tim dolinama je 1977. godine izgrađen memorijalni kompleks, rad vajara Luke Tomanovića.
Nakon pričešća okupljenih osveštan je i presječen slavski kolač koji je donio ovogodišnji domaćin Želimir Glomazić.
Predstavnici opštine Plužine na čelu sa predsjednikom Mijuškom Bajagićem, kao i borci i komunisti, položili su vijence na jedno od tri spomen obilježja u Dolima.
Na kraju je održan prigodan kulturno umjetnički program.
Organizatori pomena su Centar za kulturu Plužina, Eparhija budimljansko-nikšićka i manastir Piva.
Sa Pivljanima su bili i pobratimi iz Velike i Gornje Ržanice, koje je zbližila ista nevolja i isto stradanje. Tamo je ista SS jedinica, potpomognuta brdskom “Skenderbeg” divizijom, 28. jula 1944. godine na najsvirepiji način ubila oko 800 ljudi, žena i djece.
“Priču o tom genocidu ponavljamo iz pijeteta prema nevinim žrtvama, ali i zbog učestalih bezočnih pokušaja minimiziranja zločina i negiranja nepobitne istine o zločincima iz Plava, Bihora i sa Kosmeta. Te krvave tragove zločinaca poslijeratne vlasti nisu upisale u stranice istorije, već su ih do skorijeg vremena prećutkivale i time činile novi zločin prema nevinim žrtvama i njihovim potomcima. To nas nije obeshrabrilo.Na tragediju dostojanstveno podsjećamo bez iole mržnje prema potomcima zločinaca”, ističe Milinko Mićo Novović.
