Korištenje vještačke inteligencije otvara prostor za ozbiljne manipulacije i dezinformacije tokom izbornih kampanja, dok bi posebno opasna mogla biti upotreba takozvanih deepfake snimaka, koji predstavljaju sve veći izazov za demokratske i izborne procese.
U analizi o mogućem uticaju vještačke inteligencije na izbore u Bosni i Hercegovini, a koja je u posjedu našeg portala, upozorava se da BiH u eru AI-a ulazi nedovoljno pripremljena, bez jasnih pravila i dovoljno znanja o načinima na koje nova tehnologija može biti korištena u političke svrhe.
Navodi se da je takva opasnost posebno izražena u BiH, gdje su identitetska pitanja, strah i emocije već godinama važan dio političke komunikacije.
Prema autoru analize, vještačka inteligencija omogućava sofisticiranije oblike političkog uticaja, koji se više ne zasnivaju samo na uvjeravanju birača argumentima, već na preciznom prepoznavanju i aktiviranju njihovih emocionalnih reakcija.
Posebna pažnja posvećena je takozvanom „digitalnom otisku“ građana. Analizom ponašanja korisnika u digitalnom prostoru moguće je pratiti koje sadržaje označavaju da im se dopadaju, koliko dugo gledaju određene video-snimke, koje portale posjećuju i za koje teme pokazuju interesovanje.
Na osnovu takvih podataka algoritmi mogu svrstavati korisnike u određene grupe i potom im prikazivati posebno prilagođene političke poruke.
U analizi se tvrdi da takvo profilisanje može biti korišteno i prilikom kreiranja političkih platformi, izbornih poruka i kampanja, sa ciljem povećanja podrške određenim kandidatima ili političkim partijama.
Autor iznosi i tvrdnju da koncentracija najvećih tehnoloških i AI kompanija u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji može predstavljati dodatni politički rizik, te smatra da bi zapadne zemlje mogle pokušati da tehnološke mogućnosti koriste za ostvarivanje svojih interesa u BiH.
U tom kontekstu u analizi se pominju SDP, Narod i pravda, Naša stranka i PDP kao političke opcije koje autor smatra prozapadno orijentisanim.
Autor tvrdi da SAD i Velika Britanija koriste vještačku inteligenciju kako bi tim strankama obezbijedile veću podršku na izborima.
Kao još jedan mogući problem navodi se „hiperprodukcija političkog sadržaja“ – mogućnost da uz pomoć vještačke inteligencije bude proizvedena ogromna količina političkih poruka, fotografija, video-snimaka i drugih sadržaja, pri čemu biračima postaje sve teže da razlikuju autentične informacije od manipulativnog ili potpuno vještački kreiranog sadržaja.
Zaključak analize je da vještačka inteligencija sama po sebi ne mora predstavljati prijetnju demokratiji i da može biti koristan alat za demokratizaciju društva, ali samo ukoliko postoje jasna pravila, transparentnost i svijest o mogućnostima njene zloupotrebe.
U suprotnom, AI bi u predstojećim izbornim ciklusima mogao postati jedno od najmoćnijih sredstava političkog uticaja i manipulacije biračima.
