U ratnoj bolnici “Koran” na Palama sve je funkcionisalo kao u najsavremenijoj bolnici, a u stvari bila je to improvizovana, poljska zdravstvena ustanova smještena u zgradi hotela u kojoj su se okupili vrhunski medicinski stručnjaci koji su izbjegli iz Sarajeva, rekla je za Srnu medicinska sestra koja je radila u ovoj ustanovi Pejka Cicović.
Cicovićeva je ispričala da je prije rata radila u Institutu za transplantaciju bubrega u Sarajevu, ustanovi tercijarnog nivoa i upravo zato, mogla je da napravi poređenje kada je, oko 20. aprila 1992. godine, stigla u tek osnovanu
bolnicu “Koran”.
Iako je prošlo svega petnaestak dana od osnivanja bolnice do njenog dolaska u ovu zdravstvenu ustanovu, Cicovićeva kaže da bila prijatno iznenađena organizacijom.
Po dolasku dva mjeseca je radila u intenzivnoj njezi, a potom, zbog nedostatka kadra, prelazi u operacionu salu kao anesteziolog.
Tamo su je dočekali mentori, doktori Branka Radan i Veljo Veselinović, koji su postavili temelje anestezije, a ubrzo im se pridružila i doktor Mladenka Šćekić, koja je sa njima ostala do kraja rata.
Cicovićeva priča da je u bolnici zatekla brojne vrhunske stručnjake koji su izašli iz Sarajeva – od šefa vojne bolnice, doktora Bratislava Borkovca, do plastičnog hirurga Đorđa Šućura, kao i ljekara različitih specijalnosti ortopeda, ginekologa, interniste, hirurga…
“Na jednom mjestu tada nije bilo više stručnjaka”, naglasila je Cicovićeva.
Iako su uslovi za rad bili teški i vanredni, Cicovićeva kaže da se radilo sa velikim elanom i bez predaha. “Nije se gledalo ko će šta raditi, jer je postojala nevjerovatna sinergija i želja da se svakom pacijentu ukaže pomoć i njega”, istakla je ona.
Prema njenim riječima, svi zaposleni u bolnici bili su kao jedna porodica i danas, kada se sretnu, to je kao susret sa najbližima i prijateljstva za cijeli život.
“Svima nam je motiv bio isti – da pomognemo ljudima, bez obzira na nacionalnost. Kada dođe pacijent ne piše mu na čelu ko je, tako da smo svima pružali pomoć i činili sve što smo mogli da spasimo svaki život”, naglasila je Cicovićeva.
Kada je riječ o lijekovima i medicinskoj opremi, značajnu pomoć, kaže ona, pružala je dijaspora koja je u teškim ratnim uslovima nalazila način da pomogne.
Cicovićeva se prisjetila kamiona koji je bio opremljen kao laboratorija za proizvodnju infuzionih rastvora, što je bilo od velike važnosti, a u tom segmentu značajnu ulogu imao je magistar farmacije Dušan Rebrača.
Prema njenim riječima, uprkos svim izazovima, u bolnici je sve dobro funkcionisalo zahvaljujući stručnim ljudima koji su, svako u svom domenu, radili najbolje što znaju.
U sjećanju joj je ostao veliki broj pacijenata, i vojnika i civila, uglavnom mladih ljudi. Neke je kasnije sretala, neke i zaboravila, ali oni su pamtili, javljali se i svaki taj susret budio je emocije i sjećanja.
“Osoblje i sama bolnica bili su i ostali simbol hrabrosti i požrtvovanosti, svako u svom domenu, ali sa istim ciljem – pružiti pomoć i spasiti ljudski život”, naglasila je Cicovićeva.
Ratna vojna bolnica “Koran”, formirana u okviru Četvrtog sanitetskog bataljona Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, počela je da radi na Palama, 4. aprila 1992. godine, u prostorijama nekadašnjeg hotela “Koran” i, iako u ratnim uslovima, funkcionisala je kao vrhunska zdravstvena ustanova zahvaljujući nadljudskim naporima tadašnjih zdravstvenih radnika i ostalog bolničkog osoblja.
Kada su se vrata sarajevskih bolnica zatvorila za srpski kadar, na Palama su se otvorila nova – improvizovana, skromna, ali presudna bolnička ustanova u kojoj nije bilo mjesta za strah, ni odustajanje, već samo jedan cilj – spasiti čovjeka.
Početak građanskog rata u BiH onemogućio je mnoge zdravstvene radnike da dolaze na svoja radna mjesta, posebno u Sarajevu. Sve bolnice koje su tada postojale ostale su u gradu pod muslimanskom kontrolom.
Zbog ratnih dejstava i progona ljekara srpske nacionalnosti iz Sarajeva, početkom rata na području Sarajevsko-romanijske regije osnovane su ratne bolnice “Podromanija” na Sokocu, “Žica” na Ilidži, “Kasindol” u Lukavici i “Koran” na Palama.
U blizini ratne bolnice na Koranu nalazi se spomen-ploča na kojoj je ispisano da je od 4. aprila 1992. do 30. juna 1996. godine u ovoj zdravstvenoj ustanovi liječeno više od 20.000 ljudi i izvršeno više od 12.000 operacija.
Spomen-ploča simbolizuje značaj ove ustanove tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata i svjedoči o nadljudskim naporima ljekara i zdravstvenog osoblja u liječenju srpskih boraca i civila.
