Pravoslavna crkva proslavlja svetog Jovana Milostivog 12. novembra po julijanskom, odnosno 25. novembra po gregorijanskom kalendaru.
Čuven zbog milosrđa i blagočešća Jovan bi izabran za patrijarha Aleksandrijskog u vrijeme cara Iraklija. Deset godina upravljao crkvom Aleksandrijskom kao istinski pastir, čuvajući je od neznabožaca i jeretika. Bio je uzor krotosti, milosrđa i čovjekoljublja.
„Ako želiš blagorodstva, govorio je on, ne traži ga u krvi nego u dobrodetelji, jer to je pravo blagorodstvo.” Svi sveti odlikovali su se milosrđem, ali sv. Jovan biješe se sav predao ovoj divnoj dobrodetelji. Liturgišući jednom seti se patrijarh riječi Hristove: ako prineseš dar svoj k oltaru i onde se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te (Mat. 5, 23–24) i sjeti se da jedan od klirika tu u crkvi ima zlu volju na njega; on brzo ostavi svete darove, priđe tome kliriku, pade mu pred noge i zamoli za oproštaj. I tek kada se izmiri s tim čovjekom, vrati se ka žrtveniku. Jednom opet idući crkvi sv. Kira i Jovana dogodi se da ga srete neka bijedna udovica i poče mu govoriti o bijedi svojoj. Pratioci patrijarhovi osjetiše dosadu od duga žalbovanja ženina, pa će reći vladici, da požuri u crkvu na službu, i posle službe može čuti tu ženu. Odgovori im sv. Jovan: „A kako će sad Bog mene poslušati, ako ja nju ne poslušam?” I ne htje se krenuti s mjesta dok ne ču udovičinu žalbu do kraja. Kada Persijanci udariše na Misir patrijarh Jovan sjede u lađu da se udalji od napasti. Uz put se razboli i stigavši na Kipar umre u svome mjestu rođenja, 620. god. i pređe u carstvo besmrtno Gospoda svoga. Mošti njegove čudotvorne prenijete najprije u Carigrad, po tom u Buda Peštu i najzad u Presburg.
Prema narodnom vjerovanju, danas treba da oprostite svima koji su vam učinili nešto nažao i vratiće vam se višestruko.
Tropar
V terpjeniji tvojem stjažal jesi mzdu tvoju, otče prepodobne, v molitvah neprestano terpjevij, niščija vozljubivij i sija udovljivij; po molisja Hristu Bogu, Jovane milostive, blažene, spastisja dušam našim.
