Srpska pravoslavna crkva i vjernici prvu nedjelju pred Božić slave Oce, Očeve ili Paterice. Tog dana djeca vezuju svoje očeve, a oni se “odvezuju” poklonima.
Običaj je da se na ovaj dan vezuju svi muškarci, kako ukućani, tako i oni koji uđu u kuću, a imaju djecu.
Nekada davno otkup je činilo voće ili unaprijed pripremljeni odjevni predmeti, ali sada se djeca uglavnom daruju igračkama, knjigama ili novcem.
Očevi su poslednji porodični praznik koji prethodi Božiću. Na ovaj dan, obred je isti kao i na Materice, samo sa očevima u glavnoj ulozi. Međutim, za razliku od majki, očevi se nisu tako lako dali vezati, i obično bi vezivanje trajalo kraće – prema tradicionalnom shvatanju, glavi kuće nekako nije priličilo da dugo bude u tako nemoćnoj poziciji.
Očevi bi obično danima unaprijed sakrivali sve konopce kako ih djeca ne bi isjekla, a djeca bi pokušavala da ih nekako nabave, kako bi pripremljeno dočakala praznik. Na dan Očeva, najsigurnije je bilo uhvatiti oca na spavanju, a vezani otac bi po buđenju „grdio“ decu, i tobože ljut podelio bi im poklone kako bi ga što prije oslobodili.
Po narodnom vjerovanju na Oce, kao i na Materice, ne treba obući već nošenu odeću već isključivo novu, kako bismo „čisti“ ušli u Novu godinu i Božić. Takođe, danas ne smije u kući da bude svađe.
Ranije je postojao običaj da bogati i viđeniji ljudi na Očeve daju izdašne javne poklone, čime su pored učinjenog dobrog djela pokazivali svoj prestiž u društvu.
Oni bi za nekoliko desetina siromašnih mališana kupovali lijepu novu odjeću, podelili im i slikali se sa njima. Ovakve slike objavljivane su po novinama, kako bi služile za ugled i primjer.
