Dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči protojerej-stavrofor Darko Đogo izjavio je Srni da je za sarajevske Srbe egzodus prije tri decenije bio jedina opcija da budu slobodni i u svojoj državi Republici Srpskoj i istakao da je današnje Sarajevo i dalje opterećeno dominantno agresivnim odnosom prema Srbima.
Đogo ističe da su sloboda i otadžbina Srbima potrebne kao vazduh.
“Ne kaže se uzalud `otadžbina je kao zdravlje` i zaista je tako. Za nas, sarajevske Srbe, egzodus je bio jedina opcija da budemo svoji na svome”, poručuje Đogo.
On navodi da su Srbi koji su vijekovima gradili Sarajevo i dali pečat i duh tom gradu, koji je i uzrastao na krilima srpskih trgovaca i građanske klase sredinom 19. i druge polovine 20. vijeka, morali na kraju rata u BiH da svu istoriju spakuju u nekoliko dana i sa svojih ognjišta krenu ka slobodnim srpskim teritorijama, a neki, nažalost, i u inostranstvo.
“Svi smo krenuli, shvatajući da je za nas važnije, draže i bolje ništa pod srpskom vlašću nego sve pod tuđinskom. Duboko u duši osjećali smo da čitav ratni napor ne bi bio krunisan da nemamo Republiku Srpsku, kao i da ne možemo živjeti u nekoj drugoj državi”, ističe Đogo.
SJEĆANJE NA EGZODUS I DANAS BUDI BOLNE SCENE
Đogo napominje da nije bilo lako sarajevskim Srbima jer i danas, nakon 30 godina, sjećanje na egzodus budi bolne scene.
Prema njegovim riječima, Srbi su u tom istorijskom egzodusu nakon ratne pobjede morali pod pritiskokm i prijetnjama muslimanskih vlasti u Sarajevu da spakuju sav svoj život i napuste svoja ognjišta.
“Živio sam desetak godina u Sarajevu, pa i meni nije bilo lako tih deset godina da ostavim, a kako je tek bilo teško ljudima koji su tu rođeni ili su kao vrlo mali došli i čitav svoj život ostvarili u Sarajevu, gdje su u ratu odbranili Jevrejsko groblje ili Grbavicu, kao i veći dio tadašnjih sarajevskih opština. Oni su dali ogromne žrtve, a onda je neko potpisao da je sve to pripalo nekom drugom i da je čitava ta žrtva naizgled bila uzaludna”, navodi Đogo.
Prema njegovim riječima, u tako napetoj i turbulentnoj političkoj postratnoj situaciji Srbi su morali da krenu jer su shvatili da, ako je stvorena Republika Srpska, tu gdje jeste i takva kakva jeste, onda vrijedi živjeti samo na teritoriji koja se zove Srpska.
Đogo kaže da su to bile biblijske scene u kojima su Srbi sa sobom nosili čak i svoje upokojene.
SARAJEVO I DANAS AGRESIVNO PREMA SRBIMA
“Neko će danas možda reći da je to bilo nepotrebno. Neko će reći da je to bilo previše grubo. Neko će reći da ljudi nisu shvatali da će se i poslije toga živjeti zajedno ili jedni pored drugih. Ali, danas je dovoljno samo otići i popiti kafu u Sarajevu i pokušati da sa ulica tog grada na Miljacki vratite slike svog djetinjstva, pa ćete čuti koliko je to današnje Sarajevo opterećeno i dalje dominantno agresivnim odnosom prema Srbima”, ističe Đogo.
On ukazuje da je prosto neshvatljivo da većina “političkog Sarajeva” i danas Pale i cijelo Srpsko Sarajevo doživljava kao simbole nekakve agresije, što apsolutno nije tačno.
Prema njegovim riječima, sarajevski Srbi su u tom presudnom istorijskom trenutku egzodusa reagovali intuitivno, jer su prepoznali da ne mogu ostati i opstati tamo gdje im neće dati da budu slobodni i da budu Srbi.
SARAJEVSKA CRKVA PREOBRAŽENJA SKRNAVLJENA I NAKON RATA
“Kad pogledamo danas i slučajeve otimanja imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi, prekopavanja grobalja i odnos prema našim pravoslavnim crkvama, mada ima i korektnih ljudi, vidimo da postoje i bolne činjenice, poput one da je Crkva Preobraženja u Sarajevu najviše napadana i skrnavljena, od rata pa naovamo”, ukazuje Đogo.
Prema njegovim riječima, kad muslimanski ekstremisti nisu mogli da učine neko veće zlo nad ovom ili drugim crkvama u Federaciji BiH, onda su u svojoj pakosti nastojali da bar izgrebu ili na neki drugi način oštete automobile sveštenika Srpske pravoslavne crkve.
On napominje da sarajevski Srbi prije 30 godina nisu bili ni bijesni ni zaluđeni, niti zavedeni, nego su naslutili kakva opasnost prijeti po njihove živote i imovinu ako ostanu na teritoriji pod muslimanskom vlašću.
“Ipak, ma koliko se naše srpsko srce cijepalo kad ostavljaš svoju kuću, svoj stan, čitav svoj život, svoju istoriju, kad sve svoje ostavljaš, prosto si svjestan i odlučan da moraš da pođeš tamo gdje je Republika Srpska, gdje ćeš se osjećati slobodnim i onakav kakav si želio da budeš i kakvi Srbi uvijek žele da budu”, ističe Đogo.
