Isidora Graorac u svjedočenju za Memorijalni centar Republike Srpske rekla je da je ponosna na svog oca Stevu koji je na današnji dan prije 30 godina otišao da brani vjekovna ognjišta i na kraju dao svoj život za Republiku Srpsku, za život u miru na srpskim vjekovnim ognjištima.
“Prije tačno 30 godina, na Ognjenu Mariju, 30. jula 1995. godine, moj otac Stevo otišao da sačuva naše živote, da brani srpska vjekovna ognjišta. Nestao je, a onda prije 20 godina, opet na Ognjenu Mariju 2005. godine nam se vratio. Identifikovan nakon 10 godina neizvjesnosti, tuge, bola, neznanja i dostojno je sahranjen”, istakla je Graorčeva.
Graorčeva, koja je i predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, pamti da njen otac nikada nije bio nacionalista, da je volio ljude bez obzira ko su, te da i danas kada ga pominju govore da je bio dobar čovjek, drug, “da mrava nikada nije zgazio”.
Graorčeva ističe da su ona i njena sestra Slavica ponosne na oca, a majka Grozda na supruga.
“Uspomenu na oca prenosimo svojoj djeci sa namjerom da ga bar ovako upoznaju, da sutra budu ponosni na njega i da sa poštovanjem govore da je njihov deda dao život za Republiku Srpsku”, ističe Graorčeva.
Graorčeva kaže da danas, sjećajući se tog dana 1995. godine, pamti i nikada neće zaboraviti kada je njen otac krenuo na put sa kog se živ nije vratio.
“Podjednako je boljelo i to što su njegove posmrtne ostatke tražili 10 godina, iščekujući svaki dan poziv, glas, poruku da je pronađen. Bilo je preteško i pretužno shvatiti da oca, supruga, brata, prijatelja Steve Graorca nema”, navodi Graorčeva.
Danas, ističe Graorčeva, svi duguju njima, podjednako kao i potomcima da istina o stradanju Srba na ovim prostorima bude zapisana, dokumentovana kroz jedan digitalni zapis, kroz sjećanje i svjedočenje.
Ona je pozvala sve da ispričaju istinu o sudbini svoje porodice.
“Mi pričamo danas da bi nas slušali naši potomci, da bi iz naše sudbine izvlačili pouke i nikada više ne dozvolili da se ovako nešto ikome ikada dogodi”, ističe Graorčeva.
Prema njenim riječima, srpski narod mora cijeniti žrtvu koju je podnio da ga budućnost ne bi “podsjećala nekim novim stradanjem”.
Graorčeva navodi da je ponosna kćerka svog oca, jer zna da bi i on bio ponosan na njih jer ne dozvoljavaju da njegova smrt ostane nezabilježena, da se ne zna šta se desilo tih ratnih godina, da su ljudi ubijani i nestajali, da se i danas još uvijek kući nije vratilo 1.617 osoba sa spiska nestalih iz Republike Srpske.
“Zbog njih i zbog svih 24.000 poginulih i ukupno 35.000 stradalih Srba ne smijemo ćutati. Niko ne smije ćutati. Grobovi nas opominju, grobovi nas podsjećaju da o njima pričamo, zapisujemo, snimamo svjedočanstva za istoriju, za budućnost”, zaključuje Graorčeva, koja je ostavila trajno svjedočanstvo o stradanju svog oca, o sudbini svoje porodice.
Direktor Memorijalnog centra Republike Srpske Denis Bojić rekao je da ovakva svjedočenja imaju veliki značaj za očuvanje istorijske istine.
Memorijalni centar intenzivno radi na prikupljanju i evidentiranju svih dostupnih svjedočanstava koja govore o stradanju srpskog naroda, s ciljem stvaranja najveće objedinjene baze audio-video svjedočanstava članova porodica poginulih i nestalih civila i vojnika iz Odbrambeno-otadžbinskog rata.
Memorijalni centar Republike Srpske poziva sve članove porodica poginulih i nestalih civila i vojnika iz Odbrambeno-otadžbinskog rata da podijele svoje svjedočanstvo, te da na taj način trajno sačuvaju sjećanje na svoje najmilije.
Svi koji žele da ostave svjedočenje mogu nas kontaktirati putem imejl adrese: [email protected] ili putem broja telefona: 051/222-999
Svako preuzimanje, umnožavanje ili korištenje materijala u druge svrhe nije dozvoljeno bez prethodne saglasnosti Memorijalnog centra Republike Srpske.
