Rođendanske torte su danas obavezne na većini rođendanskih proslava, a duvanje svjećica simpatičan običaj kojem se raduju slavljenici, naročito djeca. Danas, postoji na hiljade vrsta rođendanskih torti, različitih ukusa i oblika.
Drevni Egipćani zaslužni su za tradiciju proslave rođendana. Egipćani koji su živjeli prije 3 – 4 hiljade godina, a njima se pripisuje “izum” proslave rođendana.
Oni su vjerovali da kada se faraon kruniše, postaje bog, te da su se tog dana “rodili kao Bogovi”.
Ovaj običaj su potom pozajmili Stari Grci, vjerujući da će biti veličanstveniji ako se na kraju zaslade raskošnim desertom. Zato su pravili kolač koji je oblikom podsjećao na mjesec, a sve u čast Artemide, boginje mjeseca, te ukrašavali torte svijećama, koje su oponašale svjetlost Mjeseca. Od tada je tradicija paljenja i duvanja u svijeće postala tradicija.
Na jutro dječjeg rođendana, mališan bi dobio kolač s upaljenim svjećicama čiji broj bi odgovarao broju njegovih godina. Ovu dodatnu svjećicu nazivali su “svijetlom života”, koja je bila simbol nade za još jednu godinu života.
Ta slatka rođendaska torta bi se jela tek poslije ručka. Porodica bi sklonila svijeće s torte koje bi gorijele tokom cijelog dana, a u određenom trenutku dijete bi u njih dunulo i poželjelo želju.
Kao i danas, (rođendanska) želja nije smjela naglas da se izgovori.
S obzirom na to da su sastojci za tortu bilo prilično skupi, običaj se nije proširio sve do vremena poslije industrijske revolucije.
