Sarajlija Emir i Beograđanka Tanja zavoljeli su se devedesetih u nekadašnjoj Jugoslaviji.
Njihov brak od tridesetak i više godina, krunisan sada već odraslim sinom od skoro isto toliko, odolio je svim iskušenjima a sudbina ih je zajedno s njim, kao bebom od samo tri mjeseca, 1994. godine odvela u daleku Kanadu.
Dok iz kancelarije svoje sada već nadaleko poznate auto-škole, pokazuju ne samo fotografije svojih kamiona, ozbiljnih mašina, nego i porodične na kojima se Emir vidi kao mlad vozač kamiona i mladi tata kog Beograđanka – mama Tanja i sin, ispraćaju na turu i put.
Emir se sjeća početaka, bukvalno ni od čega, i činjenice da je po dolasku u Kanadu prvo otišao da polaže za običan auto. A nešto kasnije i za kamion u Hamiltonu poslije čega se zaposlio i neko vrijeme radio kao instruktor, tako oko dvije godine.
Potom je riješio da radi kao kamiondžija, vozio je duge rute, do Vankuvera i tako je radio i živio oko godinu i po. Potom je prešao na kratke rute jer nije volio tako duga putovanja niti da dugo odsustvuje od kuće, Tanje i sina.
Već 1997. godine sa suprugom Tanjom odlučuje da otvori auto-školu. Početak je bio skroman, prvo su kupili jedan kamion, ali vrijednim radom i trudom posao se širio i postao pravi biznis. Došli su drugi, treći kamion… danas njihovi polaznici u školi uče teoriju i praksu na tri ogromna kamiona s prikolicama – dva automatika i jednim s manuelnim mjenjačem.
Gazdarica škole Tanja objašnjava da kad položiš s manuelnim, takav vozač u Kanadi nema nikakvih ograničenja kad je riječ o dozvoli za upravljanje kamionima, za razliku od automatika, te da se sve više ljudi odlučuje za učenje na klasičnom mjenjaču jer želi da pokrije sve opcije.
Tanja se sjeća i početaka u njihovoj, poslije 25 godina rada, sada uspješnoj auto školi kada su im krajem devedesetih 90 odsto polaznika bili “naši” odnosno ljudi s prostora bivše Jugoslavije, iz svih republika, koji su se tada u velikom broju doseljavali u Kanadu.
Međutim, početkom 2000-ih dolazi do preokreta i skoka škole na viši nivo kada od nadležnih ministarstava dobijaju dodatne sertifikate a uz njih i kandidate iz čitavog svijeta, prenosi Serbian Times.
Tanja i Emir kažu da u drugim školama polaznici odslušaju teoriju pa tek onda vide kamion a da oni vole da to bude kombinovano. Kad je riječ o nastavi kod njih u školi nema grupnih lekcija – u kamion se sjeda isključivo jedan na jedan – jedan đak, jedan instruktor.
Emir je tokom karijere napredovao i ispolagao za najviše sertifikate koje može da ima instruktor vožnje kad je riječ o kamionima.
