Hrvati su napravili svoj model obračuna sa neprijateljima, sumnjičeći ih za ratne zločine u ratovima ’90-ih a sada taj model primjenjuje Priština, koja kopira hrvatski recept i kad je riječ o haškom procesu liderima takozvane OVK.
Ovo za Sputnjik kaže Savo Štrbac iz organizacije Veritas, komentarišući hapšenja Srba na Kosovu i Metohiji, ali i proces Hašimu Tačiju i ostalima pred haškim mehanizmom.
Tači i Gotovina imaju istog advokata
Priština se tu, kako ističe, ugleda na Hrvatsku, uzimajući u obzir iskustva iz suđenja hrvatskim generalima pred Haškim tribunalom.
„Proces protiv Hašima Tačija i ostalih lidera tzv. OVK koji su osuđeni u prvostepenoj presudi u Specijalizovanom vijeću u Hagu za ratni zločin i sve što ga prati, od protesta pa nadalje, vrlo je slično ako ne i isto kao kad je suđeno Anti Gotovini. Čak im je i advokat isti. Dakle, stručnjaci iz Hrvatske, iz tužilaštva, inspektori, sudije, sve je to otišlo na Kosovo. Razlika je jedino što se ovaj sud koji je sudio Tačiju zove Specijalni sud za Kosovo, a Hrvatima je sudio Haški tribunal, sud Ujedinjenih nacija. Čak su i kazne koje su izrečene u prvom stepenu gotovo iste. E sad je pitanje šta su radili Hrvati da su došli u žalbenom postupku do oslobađajuće. Pošto Tačija i Gotovinu brani isti američki advokat hrvatskog porijekla, on je nagovorio Hrvate da ulože velika sredstva u lobiranje. Pa su Hrvati izolobirali jednu veliku grupu pravnih i vojnih stručnjaka iz SAD, Kanade i Velike Britanije. Ta grupa je napravila jedan izvještaj, poslala ga sudu, tadašnjem sudu ili Haškom tribunalu, ovom žalbenom vijeću gdje su našli rupu u optužnici koja je iskorišćena za oslobađajuću presudu u žalbenom postupku. Očekujem da će isti metod da se primjeni i kod Tačija i ostalih i da će u ovom slučaju vjerovatno da se nađe neko sporno svjedočenje ili nešto slično što će dovesti do preinačenja ili oslobađajuće presude koja je sada izrečena,“ veruje Štrbac.
Hrvatski izum
Hrvatski pronalazak je, ističe direktor Veritasa, i procesuiranje Srba za navodne ratne zločine bez ikakvih dokaza.
„Njihov metod je procesuiraj što više neprijatelja, nije važan sadržaj činjeničnih inkriminacije ili optužbe, već je bitna kvalifikacija te inkriminacije, a to znači obavezno staviti da je u pitanju ratni zločin protiv civilnog stanovništva, protiv zarobljenika ili protiv imovine. Hrvati su to koristili obilno pa su tako Srbi optuživani za ratne zločine i zbog navodnih krađa ovaca, bijele tehnike, ubistva svinje ili neke druge životinje samo zato što pripada Hrvatu. Dovedu par svjedoka od koga je obavezno jedno Srbin i na osnovu toga izvedu optužbu da je komšija Srbin koji je navodno ubijajući njihove svinje i konje, Hrvatima komšijama poslao poruku, šta će tek biti sa vama, kad vidi šta se vam uradio životinjama. Sud bi donio zaključak da je time pokazao da ima pretenzije prema njima i to se svrstavalo u ratni zločin gdje su Srbi dobijali i po osam godina zatvora zbog toga,“ priča Štrbac.
Isto to se dešava i sada na KiM Srbima gdje se prvo optužuju za ratne zločine pa tek onda se izvode dokazi, konstatuje Štrbac.
Čudne presude
„ Kad pročitaš presudu Srbinu u Hrvatskoj za ratni zločin i imaš utisak da je njega baš nazvao lično tadašnji predsjednik Srbije, pokojni Slobodan Milošević iz Beograda i rekao: slušaj, večeras treba da ubiješ tri konja, sutra tri svinje komšije Hrvata. Po takvim presudama su Srbi koji nisu otišli na vrijeme iz Hrvatske osuđivani za ratne zločine u Hrvatskoj i na osnovu tih presuda su „prali“ postupke u vojnim akcijama „Bljesak“ i „Oluja“, koje su za Hrvate božanski čiste. To se radi i na KiM sada,“ kaže Štrbac.
Podsećanja radi, Ante Gotovina je 2011. prvostepeno osuđen na 24 godine, ali ga je Žalbeno vijeće Haškog tribunala 16. novembra 2012. pravosnažno oslobodilo, poništivši njegovu osudu.
Štrbac na kraju upozorava da su Hrvati napravili model procesuiranja neprijatelja i sada taj „recept“ izvoze ne samo na Kosovo, već i u Bosnu i Hercegovinu, ali i u Ukrajinu.
