Proširena uloga Američke antidoping agencije na Svjetskom prvenstvu u fudbalu otvorila je pitanje koje daleko prevazilazi samu kontrolu sportista.
Može li nacionalna agencija jedne države istovremeno voditi politički i finansijski sukob sa Svjetskom antidoping agencijom i imati jednu od ključnih uloga na najvećem sportskom događaju?
USADA je posljednjih godina jedan od najglasnijih kritičara WADA-e.
Posebno sporan bio je slučaj kineskih plivača kod kojih su prije Olimpijskih igara u Tokiju pronađene male količine trimetazidina.
Kineska strana je tvrdila da je riječ o kontaminaciji, a WADA je prihvatila takvo objašnjenje.
Američka antidoping agencija optužila je WADA-u da nije dovoljno nezavisno istražila slučaj.
SAD su potom zadržale dio finansiranja WADA-e.
Istovremeno, američki profesionalni sport decenijama funkcioniše kroz sisteme koji nisu uvijek potpuno usklađeni sa pravilima koja se zahtijevaju od drugih država.
Upravo zbog toga sve glasnije se postavlja pitanje dvostrukih standarda.
Kada se problemi pojave u Rusiji, posljedice često pogađaju čitave reprezentacije i generacije sportista.
Kada se kontroverze pojave unutar zapadnog sportskog sistema, odgovor je uglavnom institucionalna rasprava i zahtjev za reformama.
Taj kontrast sve teže prolazi nezapaženo.
FIFA je sada USADA-i povjerila značajnu ulogu tokom Mundijala na američkom tlu, iako upravo ta agencija vodi otvoreni sukob sa centralnim međunarodnim antidoping tijelom.
Time se otvara jednostavno pitanje: ko danas zapravo kontroliše svjetski antidoping sistem?
Ako nacionalne institucije najvećih zapadnih država mogu istovremeno osporavati globalna pravila i dobijati još veću međunarodnu moć, onda priča o potpuno jednakim pravilima za sve postaje sve manje uvjerljiva.
I upravo je to argument koji Rusija godinama iznosi – problem međunarodnog sporta nije samo doping.
Problem je ko ima pravo da drugima određuje pravila, a ko sebi može dozvoliti izuzetke.
