Zavod za sudsku medicinu Republike Srpske sedmično obavlja dvije do tri DNK analize radi utvrđivanja očinstva, a u 25 do 30 odsto slučajeva ispostavi se da su sumnje opravdane, izjavio je direktor ove ustanove Željko Karan.
Karan je naglasio da se ovaj procenat odnosi isključivo na osobe koje već imaju razlog da sumnjaju u očinstvo, a ne na ukupnu populaciju.
„Od onih koji sumnjaju, u 25 do 30 odsto slučajeva ispostavi se da je njihova sumnja opravdana. Ali, nije tačno da 30 odsto očeva nisu biološki očevi. To nije opšti populacioni prosjek“, pojasnio je Karan za Srnu.
On je naveo da Zavod obavlja dvije vrste DNK analiza – forenzičke analize bioloških tragova prikupljenih na mjestima izvršenja krivičnih djela i analize za utvrđivanje očinstva.
Zahtjevi za utvrđivanje očinstva podnose se po nalogu suda, ali i na lični zahtjev građana koji žele da razriješe dileme o biološkom srodstvu.
Prema Karanovim riječima, sudska testiranja najčešće se obavljaju u postupcima priznavanja ili osporavanja očinstva, alimentacije i brakorazvodnim parnicama.
„DNK analiza će apsolutno i jednoznačno pokazati da li je neka osoba otac određenog djeteta ili nije“, istakao je Karan.
On je objasnio da bi za utvrđivanje stvarnog procenta u ukupnoj populaciji bilo potrebno sprovesti znatno obimnije istraživanje, koje bi obuhvatilo nekoliko hiljada porodica, odnosno između 7.000 i 8.000 pojedinačnih uzoraka.
Govoreći o iskustvima iz prakse, Karan je izdvojio i neobičan slučaj devedesetogodišnjeg muškarca koji je zatražio DNK analizu kako bi utvrdio da li je njegova kćerka, tada u šezdesetim godinama, zaista njegovo biološko dijete.
Kako je naveo, muškarac je želio da razriješi višedecenijsku dilemu kako bi, prema vlastitim riječima, „mogao mirno da umre“.




