Sociolog Vladimir Vasić izjavio je da samozvani bošnjački intelektualci šire laži da je takozvana Armija BiH “očuvala ključne objekte vjerskog sadržaja drugih naroda”, čime nastavljaju sa nastojanjima da falsifikuju istinu o ratu u BiH, te poručio da pomirenje ne biva na bazi amnezije.
“Spaljeni hram Svetog Georgija u Trnovu vjerovatno nije bio na spisku `ključnih vjerskih objekata` koje su `velikodušno spasavali` pripadnici takozvane Armije BiH. Na istom `humanističkom spisku` nije se našao ni ondašnji paroh trnovski Nedeljko Popović”, rekao je Vasić Srni.
Sociolog iz Istočnog Sarajeva ukazuje da takve izjave govore samo o neumornim nastojanjima pojedinaca da rat karakterišu po dobro upeglanim lažnim matricama, prema kojim ispada da su – Srbi sami sebi činili zločine, spaljivali bogomolje, ubijali narod i pljačkali imovinu!?
Vasić kaže da je sve to blasfemija, što nije ništa novo ni čudno u narativu “bosanskohercegovačkih” pregalaca “istine” i vječitih čuvara “žrtve”.
“Kada se u javni prostor plasira tvrdnja da je takozvana Armija BiH `očuvala ključne objekte vjerskog sadržaja drugih naroda`, a istovremeno postoje brojni podaci o stradanju i uništavanju pravoslavnih hramova, grobalja i druge srpske kulturne i vjerske baštine tokom rata, onda je neophodno replicirati i nazivati ih pravim terminom – notorne laži”, naglasio je Vasić.
A ako neko laže, kaže Vasić, on i krade.
“Svjedočimo da pojedinci ne samo da lažu, već i pokušavaju da ukradu tuđe identitete, gradeći svoje. Način na koji jedno društvo tumači prošlost direktno utiče na njegove današnje odnose”, smatra Vasić.
Prema njegovim riječima, besmrtni Jovan Dučić na najbolji način govorio je o “hrabrosti” pojedinih ljudi koji nisu hrabri samo zato što se ničega ne plaše, već zato što se ničega ne stide.
Vasić je poručio da srpski narod nema potrebu da umanjuje stradanje bilo kog drugog naroda da bi govorio o sopstvenom stradanju.
“Naprotiv, zrelost jednog društva ogleda se u sposobnosti da kaže svaka nevina žrtva zaslužuje dostojanstvo, svaki uništeni hram zaslužuje pamćenje, a svaki zločin zaslužuje jasnu osudu – bez obzira na to ko ga je počinio. Ali, pomalo smo se umorili od dobacivanja kamenom i hljebom. Oni na nas kamen, mi na njih hljeb. Umorni smo”, kaže Vasić.
Prema njegovim riječima, svaka srušena bogomolja znači lični i kolektivni poraz, ali i ljudsko, civilizacijsko i duhovno posrnuće.
On naglašava da pomirenje ne biva na bazi amnezije, odnosno da se od jednih traži da priznaju sve, pa i ono što nisu, a od drugih da se prave mutavi i ne sjećaju se ničega, posebno ne sopstvenih nedjela.
“Sabranja srpskog naroda oko hramova jesu zavjet budućnosti, ali i zrno gorušičino koje vjerom može čudo napraviti. Ali, dokle god velike sabore i okupljanja srpskog naroda u portama hramova na teritoriji Federacije BiH budu obezbjeđivale jake policijske snage, dotad ne možemo govoriti, kako neki baš iz tog federalnog safa pokušavaju reći, da živimo u multikulturalnoj zajednici tolerantnoj na različitosti. Da, vjerski i nacionalni pluralizam možda i postoji, ali u kontrolisanim uslovima – kao miš u laboratoriji”, poručio je Vasić.
Vjerski i politički lidera muslimana su u martu u Sarajevu, na inicijativu Islamske zajednice u BiH, potpisali izjavu u kojoj se navodi da je njihova vojska “očuvala ključne objekte vjerskog sadržaja drugih naroda”, dok Odbor za zaštitu prava Srba u FBiH ukazuju na rušenje brojnih pravoslavnih objekata na prostoru FBiH.
