Uprkos teškim uslovima i ograničenim resursima, Vojna bolnica “Koran” u Palama, osnovana prije 34 godine, uspjela je da odgovori svim izazovima, zahvaljujući entuzijazmu i stručnosti kadra, izjavila je medicinska sestra u toj ustanovi Duška Cicović.
Cicovićeva, koja je od prvog dana radila kao glavna instrumentarka u operacionoj sali, sjeća se da je Bolnica formirana u nekadašnjem hotelu, koji je u kratkom roku pretvoren u funkcionalnu zdravstvenu zaštitu.
“Došli smo praktično na ledinu. Ostavili smo sve što smo imali u Sarajevu i počeli iz početka. Niko nije znao šta nas čeka, ali znali smo da moramo pomoći ranjenim”, priča Cicovićeva.
Ona navodi da su okosnicu činili ljekari i medicinsko osoblje iz Vojne bolnice – doktori Bratislav Borkovac i Tomislav Taušan, a ubrzo su im se pridružili i stručnjaci sa sarajevskih klinika, što je omogućilo da Bolnica “Koran” vrlo brzo dostigne visok nivo rada.
IMPROVIZOVANE SALE – VRHUNSKI REZULTATI
Cicovićeva ističe da je operaciona sala bila u prostoru gdje je nekada bio bilijar, da su imali osnovnu opremu prilagođenu ratnim uslovima, te da su, zahvaljujući stručnosti ljekara i disciplini osoblja, uspjeli da organizuju rad i odmah počnu sa zbrinjavanjem ranjenika.
Prvi pacijent u Bolnici “Koran” bila je muslimanka, koja se porodila, a medicinsko osoblje, kako naglašava Cicovićeva, liječilo je sve pacijente bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost.
“Nismo pogazili Hipokratovu zakletvu. Za nas su svi pacijenti bili isti. Zato radno vrijeme nije postojalo i većina osoblja živjela je u bolnici, a na svaki zvuk vozila hitne pomoći odmah su reagovali”, kaže Cicovićeva.
U Bolnici su radili vrhunski stručnjaci, ističe ona, pa je smrtnost pacijenata bila mala, kao i broj infekcija, s obzirom na težinu ratnih povreda.
Kako se sistem zdravstvene zaštite postepeno širio, napomenula je ona, dio pacijenata preuzimale su bolnice u Kasindolu i Sokocu, ali su najteži slučajevi i dalje stizali na Koran, odakle su, nakon zbrinjavanja, transportovani helikopterom u Beograd na dalje liječenje.
Ona ukazuje da su poseban izazov bile povrede glave i kičme, zbog nedostatka neurohirurga i uslova za složene operacije.
Cicovićeva naglašava da su liječili sve, bez razlike.
“Imali smo pacijente različitih nacionalnosti. Svi su za nas bili jednako važni i svima smo pružali pomoć. Bio je slučaj majke i kćerke, muslimanske vjeroispovijesti, teško ranjenih, sa Grbavice. Majka je bila slijepa, a snajper ju je pogodio u obje potkoljenice, a kćerka ranjena u arteriju u preponu. Uspješno su zbrinute u bolnici i spasene”, priča Cicovićeva.
SNALAŽLJIVOST U RATNIM USLOVIMA
Cicovićeva napominje da su, osim rada u Bolnici, medicinske ekipe Četvrtog sanitetskog bataljona izlazile na teren na Treskavicu, u Trnovo i Nišiće, kao i gdje god je bilo potrebno pružiti pomoć.
Ona kaže da je bilo brojnih teških slučajeva, ali i snalažljivosti u ratnim uslovima.
Cicovićeva se sjeća kako je dovezen pacijent sa teškom povredom natkoljenice gdje su mu na terenu da bi zaustavili krvarenje, umjesto esmarhove poveske improvizovali podvez od platna i drveta, zavrnuli, zaustavili krvarenje kako bi prežio do bolnice, ali mu je, nažalost, amputirana noga.
BOLNICA FUNKCIONISALA KAO PORODICA
Ona naglašava da su svi u bolnici fukniconisali kao jedna porodica, vođeni jednim ciljem da spasu što više života i da se nije gledalo ko šta radi, već je svako pomagao koliko je mogao.
Ističući da je Bolnica “Koran” uspjela da odgovori izazovima, ona je ocijenila da Pale nikada nisu imale bolju zdravstvenu zaštitu i toliko stručnog medicinskog kadra na jednom mjestu nego tada.
“Značaju pomoć dobijali smo i kroz humanitarne pošiljke. A, bio je jedan dio i magacina vojni na našoj teritoriji, pa se taj materijal dovlačio u bolnicu. Pošto su bile u pitanju ratne rane, povrede kostiju, pomogli su nam ljudi iz firme`Famos` pa smo crtali skicu spoljašnjih fiksatora bez kojih ne bi mogli povrede sanirati”, navela je Cicovićeva.
Cicovićeva je rekla da su tada imali snagu, znanje i volju, što je bilo presudno da Vojna bolnica “Koran” funkcioniše i pomogne hiljadama ljudi.
Zbog ratnih dejstava i progona ljekara srpske nacionalnosti iz Sarajeva, osim Bolnice “Koran”, na području Sarajevsko-romanijske regije osnovane i ratne bolnice “Podromanija” u Sokocu, “Žica” na Ilidži i “Kasindol” u Lukavici.
U blizini ratne bolnice na Koranu nalazi se spomen-ploča na kojoj je ispisano da je od 4. aprila 1992. do 30. juna 1996. godine u ovoj zdravstvenoj ustanovi liječeno više od 20.000 ljudi i izvršeno više od 12.000 operacija.
Spomen-ploča simbolizuje značaj ove ustanove tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata i svjedoči o nadljudskim naporima ljekara i zdravstvenog osoblja u liječenju srpskih boraca i civila.
