Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da je egzodus sarajevskih Srba najveće i najpotresnije protjerivanje jednog naroda na tlu Evrope u posljednjim decenijama koje će ostati upamćeno po nezaboravnim scenama iskopavanja i iznošenja posmrtnih ostataka poginulih srpskih boraca i civila.
Progon Srba iz Sarajeva nema brojčanu dimenziju protjerivanja Јevreja iz Španije ili Grka iz Male Azije, ali istorija će pamtiti egzodus mrtvih. Nikada u svijetu nije zabilježeno da zajedno sa skromnim zavežljajima, jedinom uspomenom iz svojih domova, u izbjegličkoj koloni narod nosi i kosti svojih najmilijih. To su bile jezive scene koje niko nikada ne može da zaboravi. U istoj koloni, po hladnoj zimi, na temperaturi od minus 20 i više stepeni u istoj koloni gaze djeca, starci, žene, noseći koste svojih predaka – istakao je predsjednik Republike za Srnu povodom obilježavanja istorijskog događaja od republičkog značaja “Egzodusa sarajevskih Srba”.
On je podsjetio da je jedan broj sarajevskih Srba koji je živio u većinskim muslimanskim dijelovima grada, nakon ubistva srpskog svata 1. marta 1992. godine, nelegalnog referenduma o nezavisnosti BiH i prijetnji kojima su svakodnevno bili izloženi, morao da napusti Sarajevo, drugi srpski grad po veličini u bivšoj Јugoslaviji, dok je dio njih koji su živjeli u većinskim srpskim dijelovima grada ostali da brane svoja ognjišta i grobove.
Cijeli rat ostali su i branili svoja ognjišta, rekao je predsjednik Srpske, ali nakon Dejtona cijeli grad pripao je FBiH i Srbi nisu željeli da ostanu pod vlašću muslimana, posebno nakon otvorenih prijetnji da će svi koji su nosili pušku biti izvedeni pred sud.
– Prije nego što je dijelove grada koji su do tada bili pod kontrolom Srba preuzela muslimanska vlast, Srbi su se odlučili na egzodus živih i mrtvih i uputili se ka Lukavici, Palama, Sokocu… na sigurnu teritoriju. Sve svoje što su gradili godinama, ostavili su i sa zavežljajima krenuli u ogromnoj izbjegličkoj koloni u nepoznato. Tada su uvidjeli tu tešku sudbinu izbjeglice. Bez obzira koliko se ko trudio i koliko je ko stekao, sve je ostalo u Sarajevu, a sa sobom su ponijeli samo tugu i žal za svojim ognjištima – rekao je Dodik.
Žrtvovali su sve, ali su došli na slobodnu terotoriju, u svoju Republiku Srpsku i sa svojim narodom krenuli od početka i zato, kaže predsjednik Srpske, stalno ponavljam da su sarajevski Srbi podnijeli najveću žrtvu u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu i to je činjenica.
– Ono što su oni prošli nije niko u svijetu. I zato danas svi oni koji su odlučili da ostanu na ovim prostorima imaju svoju Republiku Srpsku, svoj grad Istočno Sarajevo, koji smo zajedno gradili i izgradili i koji zaslužuje da ponese epitet prestonice sa sjedištem na Palama, kako je to predviđeno u nacrtu novog ustava Republike Srpske – istakao je Dodik.
On je ukazao da, poslije svega, najviše boli činjenica da većinski dio svijeta žmiri na činjenicu da je iz Sarajeva protjeren cijeli jedan narod i da danas u tom takozvanom multietničkom gradu živi jedva dva do tri odsto Srba.
– Srbi su u drugom po veličini srpskom gradu u bivšoj Јugoslavijii svedeni na nivo statističke greške. To se zove etničko čišćenje. Sarajevo je bilo primjer šta muslimani planiraju u BiH. To gledamo i danas. Sve što nisu u ratu ostvarili, pokušavaju danas – da nas obesprave kao narod, da od Republike Srpske naprave praznu ljušturu bez ikakvih ovlašćenja i nadležnosti i da ovo bude muslimanska unitarna BiH, a mi živi zid između Evrope i islamista. E, taj film neće gledati i to nećemo dozvoliti – poručio je predsjednik Republike Srpske.
On je ukazao da je sarajevski egzodus Srba vječna opomena šta nam se sprema ako ne budemo jedinstveni i ako zajedno ne branimo svoja prava koja baštinimo iz Dejtonskog mirovnog sporazuma.
– Slovo Dejtona se mora poštovati i u skladu s njim može da funkcioniše BiH – po slovu Dejtona, a ne duhu. U suprotnom od nas Srbe napraviće samo duhove – upozorio je predsjednik Srpske.
