Posao medicinske sestre je izuzetno težak i zahtjevan i obično se kaže da su one na prvoj liniji zadravstvene zaštite i da od njihovog pristupa pacijentima najviše zavisi i opšti utisak koji određena zdravstvena ustanova ostavlja u javnosti.
Medicinske sestre Univerzitetske bolnice Foča jednoglasne su da ovaj plemeniti poziv nikada ne bi mijenjale.
Kroz ambulante fočanske poliklinike mjesečno prođe oko 7.000 pacijenata, dok su bolnički kapaciteti od 250 kreveta redovno puni.
Sestre su prve koje svakog pacijenta prime i na kraju liječenja isprate kući. Uz pružanje njege i primjenu terapije, nastoje da pacijentima olakšaju boravak tretirajući ih kao članove svoje porodice.
Ranka Đuričić je medicinska sestra sa iskustvom dužim od četiri decenije. Nakon završene Medicinske škole u Foči, zaposlila se 1985. godine u Sarajevu na Klinici za bolesti srca i reumatizam. Radila je potom u bolnici na Koranu u Palama, a u Univerzitetskoj bolnici Foča je od 2007. godine.
„Poziv medicinske sestre je human i divan posao, rad sa pacijentima je nešto najljepše, ne bih sebe mogla vidjeti u nekom drugom poslu“, kaže Đuričićeva.
Medicinska sestra Rajka Đuričić
Kao spona između ljekara i pacijenata, medicinske sestre znaju se naći „između dvije vatre“ i potrebno je da uvijek budu naoružane strpljenjem i razumijevanjem.
„Kada pacijenti nešto traže, možda nekad ne možemo tog trenutka, dok ne završimo preču obavezu, a zatim mu se skroz posvetimo, sve što treba- od hranjenja, presvlačenja, terapije i ako ima kakav porodični problem pokušavamo da mu to ublažimo“, priča ona.
Posao medicinske sestre je dosta složen i stresan i potrebno je imati veliku mentalnu snagu da bi se podnijeli svi psihički i fizički napori.
„Nama pacijenti koji dođu da leže kažu- nismo znali da je to tako stresno dok nismo došli ovdje. Lupa mi srce, nekada mi frekvenca bude 200 kada je neko mlad u pitanju, kada ga oživljavam, hoću li ga oživjeti ili neću. Veći teret posla nosimo mi kao zdravstveni radnici, što se tiče fizičkog posla, a bogami i psihičkog. Praćenje pacijenta cijelu noć, 24 sata, moramo prepoznati svaku promjenu na monitoru i obavijestiti ljekara“, kaže Đuričićeva.
Medicinska sestra Vanja Vuković na Odjeljenju za ortopediju Univerzitetske bolnice Foča zaposlena je od avgusta 2024. godine. Priča da je rad na ortopediji dosta dinamičan i brz.
„Svaki dan je različit- imamo pacijente koje spremamo za operaciju, zatim postoperativne pacijente, ima dosta terapije, previjanja, praćenja vitalnih znakova. Uglavnom, njega je dosta bitna. Bude dosta teških situacija, doktori nam objasne kako da takve pacijente pomjeramo, kako da ih pripremimo za operaciju, a poslije je sve lakše“, opisuje Vukovićeva svakodnevne obaveze.
Medicinska sestra Vanja Vuković
Medicinske sestre su jedna od glavnih karika u lancu zdravstvenog sistema. Posao je dosta zahtjevan, kaže tridesetjednogodišnja sestra, ali dodaje da ga nikada ne bi mijenjala. Ona ističe da se znanje i stručnost očekuju i podrazumijevaju, a da je ljudskost ono što pravi razliku.
„Najvažnije je povjerenje, da pacijent bude siguran u nas, da mu se objasni, da ga saslušamo, da se ohrabri i da zna da nije sam u tome. Kada ima povjerenje, onda je to pola puta do liječenja- lijepa riječ je pola terapije“, kaže Vukovićeva.
Na poslu je sestra, a kod kuće supruga i majka troje djece. Mada nije uvijek lako uskladiti smjene na poslu sa kućnim obavezama, priča ona, ipak se sve može postići uz razumijevanje kolektiva i porodice.
„Kada radite ono što volite, uz pomoć tima na poslu i uz podršku porodice, onda se sve uspijeva. Imamo veliko razumijevanje na poslu od čitavog kolektiva, kada je potreban slobodan dan, kao i od porodice u organizaciji čuvanja djece, a samim tim što imam djecu uči me strpljenju, brzini, organizovanosti što mi pomaže u radu na poslu“, objašnjava ona povezanost i pozitivan uticaj kućnih i poslovnih obaveza.
Glavna sestra Univerzitetske bolnice Marijana Elez priča da je njen zadatak svakodnevna organizacija i koordinacija odjeljenja, raspored rada i dogovor sa sestrama.
„Osnovna svrha našeg posla je kvalitetna zdravstvena njega i dobro pružena zdravstvena usluga našim pacijentima. Bude naravno nepredviđenih situacija, koje prevazilazimo dobrom komunikacijom i zajedničkim timskim duhom, a dobra komunikacija znači i zdrav kolektiv“, kaže Elezova.
Glavna medicinska sestra Marijana Elez
Sestrinstvo se odavno ne smatra pomoćnom djelatnošću, već kao posebna profesija, tako da u Foči, osim Srednje medicinske škole, postoji i studijski program Zdravstvena njega na Medicinskom fakultetu.
U Univerzitetskoj bolnici kadrovi koji izlaze sa tog fakulteta, među kojima je i Elezova, imaju prednost na rukovodećim sestrinskim pozicijama.
Poziv medicinske sestre je, ističe ona, poziv topline, emocija i saosjećanja.
„Zadovoljan pacijent je naš glavni zadatak, jer kada je pacijent zadovoljan, zadovoljni smo i mi. Medicinske sestre su zaista heroine u bijelom, to je poziv koji je pun empatije i humanosti“, kaže glavna sestra.
U ovoj bolnici u završnoj fazi je rekonstrukcija i modernizacija paviljona.
„Radovi se privode kraju, tako da su se dosta popravili uslovi rada. Veliki broj pacijenata na dnevnom nivou prođe kroz našu ustanovu, kako na bolničkom liječenju, tako i kroz ambulantni dio liječenja, bez listi čekanja, a dolaze iz svih krajeva Republike Srpske, ali i iz Federacije BiH i drugih država“, kaže Elezova.
U novim i moderno opremljenim prostorijama ljepše se osjećaju i pacijenti i osoblje, ali je ipak kvalitet pružene usluge i pristup pacijentima od svega važniji.
Potvrdio je to i nedavni slučaj sa jednim pacijentom, koji je na početku negodovao jer je smješten u dio bolnice, koji još nije renoviran. Nakon višednevne terapije i njege, pacijent je potpuno promijenio mišljenje, pa je u knjigu utisaka ostavio jedno od najljepših svjedočanstava o plemenitosti i požrtvovanju fočanskih medicinskih sestara.
