Piše: Gvozden Šarac
Bijela zastava sa ljiljanima vijori se preko Igmana, “grdna” vojska ide na megdan silnicima, kako domaćim tako i stranim koji bi da pocijepaju Bosnu, kao non paper. Kao što je obećao, na čelo “branitelja” multietničke, multikulturne i multivjerske Bosne, od raznoraznih “šejtana” stao je Bakir Izetbegović, “neće ponoviti grešku kada je u ratu 90-tih premjeravao kvadrate trezora Centralne banke u Sarajevu i “zalijegao” svaki put kada “zvizne“ metak”-kuraži se Izetbegović junior. Pokazaće, razmišlja bosanski gazija, da je dostojan sin “rahmetli” Alije, koji svojevremeno premjeravao kvadrate ćelije fočanskog zatvora,zbog namjere da uspostavi islamsku državu u Bosni.
“Ordija” iza njega grlata, galami, spominje majku pojedinim srpskim , slovenačkim i inim evropskim političarima koji bi da se završi nezavršeni raspad bivše Jugoslavije. Zadovoljan je ratničkim raspoloženjem, sretan što sa sobom “vuku” i oružje za ne daj Bože, ma pokazaće On toj staroj kurvi Evropi koja se preko neslužbenih dokumenata “šegači” sa granicima i “hiljadugodišnjom” istorijom Bosne, a Miletu /Dodik/ i “lošim” Srbima “kupiće” kartu u jednom pravcu, ka Srbiji. Oni koji ostanu bezuslovno moraće da prihvate nestanak Republike Srpske, povratak Republike BiH, svođenje na bosanske pravoslavce i svakodnevno kajanje zbog “brojnih” genocida nad Bošnjacima kroz istoriju. Ih, podvrisnuo bi od sreće i siline da ga nije sramota “tanka” glasa a i boji se da ga ne čuje Visoki Austrijanac jer mu nije najavio pohode.
Brine ga njegovo lijevo krilo /SDP BiH/, ućatali se, “mule”. Nema frenetične podrške a čini se nešto sumnjaju u njegove vojne sposobnosti, koje je izučavao na prvoj liniji, u kabinetu svog “babe” u zgradi Predsjedništva. A i onaj “drugi” bošnjački član /Željko Komšić/ s nepovjerenjem ga gleda dok prvi /Šefik Džaferović/ sniva pomoć islamskog faktora kao 90-tih. Samo slaba vajda od njih, “satrali” ih Rusi na sjeveru Iraka. Bakir bi se rado za odbranu granica nedjeljive, suverene Bosne oslonio na prebogatog, crnogorskog sandžakliju ali kako će kada mu je radio o glavi, zatvarao, sudio. “Dina mi, osta mi samo Dino /Konaković/ i ona Naša /stranka/ srbenda, pa gdje ću kukavan samo s njima”, u sebi Bakir prebirašanse. “Ne mogu ni jedan kantona da očuvam a kamoli cijelu Bosnu, na Hercegovinu odavno ne računam jer s Hrvatima smo završili još onomad kada smo ih prevarili potpisijujući sporazum 94-te”, svodi račun ratnog pohoda novi bosanski Valter.
A nešto gledam i ove svoje, nastavlja u sebi Bakir, Fadilu /Novalić/ je samo da preživi terapiju na malina respiratorima, Osmici /Osmanu Mehmedagiću/ je do novog mandata i još koje diplome, svi ratni generali po sudovima, muku muče da dokažu da su se u prošlom ratu na Srbe bacali cvijećem i baklavama pa im nešto i nije do novog. A i narod, brecnu se Bakir samo traži veće plate, penzije, rudari bolje uslove za rad, svi hoće vakcine prije Rusa i Amerikanaca, navalili na mene kao da mi nije dovoljno što me zajabava Mile i njegovi iz Srpske sa pričom o mirnom razlazu. Ma , pokazao bih ja tim “genocidašima“ ali niko me od mojih ne razumije, osim vjernog bivšeg reisa /Mustafa Cerić/ samo nije mi on nešto poletan da ratuje, bojim se oduvaće ga jači vjetar sa Romanije.
“Zamišljeni” agresor koji bi da “komada” Bosnu je sve bliži, vojska umornija, desni i lijevi “pobočnici” sve manje zainteresovani za njegove ratne igre. Već umorni vojskovođa oprezno pristupa naplatnoj rampi na autoputu “9. januar”, prebira se po džepu i pita koliko košta da prođe. Ljubazni radnik odgovara da je besplatno čak i za njega, Bakira Izetbgeovića samo da sulude ideje o ratovanju ostavi za kuću, sa Sebijom ako smiješ pa ratuj, dobaci mu veseli službenik i zaželi dobrodošlicu u Republiku Srpsku, koja se plaši Bakirovih prijetnji baš kao što se 91 plašila prijetnji njegovog oca Alije. Nimalo.
