Nekadašnji mještanin Bradine Milivoje Kuljanin izjavio je da porodice Srba ubijenih u napadu musimanskih i hrvatskih snaga na ovo selo u maju 1992. godine posebno boli najavljena izgradnja spomenika na Ivan sedlu u znak, kako to u FBiH predstavljaju, “veličanstvene pobjede nad četničkim agresorom” iako su žrtve ovdje bili srpski civili.
“Tog dana su mi ovdje ubili brata. Bio je ranjen. Otac je htio da ga vozi u Konjic, ali nisu dozvolili. Kada su upali u selo, ubijen je i masakriran pred kućom”, rekao je Kuljanin koji prisustvuje obilježavanju 34 godine od stradanja srpskih civila u Bradini.
Izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Boško Tomić poručio je da se na području Bradine godinama dolaze na pomene i čuvaju sjećanje na ubijene Srbe, ali da pravosudni epilog za ovaj zločin izostaje.
“Kada su srpske žrtve u pitanju, sve ide sporo ili skoro nikako. Na ovom prostoru, gdje su nekada živjeli Srbi, danas ih gotovo više nema”, rekao je Tomić novinarima u Bradini.
On je podsjetio da su u Bradini stradali civili, uključujući žene i djecu, te da su Srbi u brojnim sredinama u BiH danas svedeni na mali broj u odnosu na predratni period.
Tomić je pozvao na poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i jačanje političke stabilnosti, uz poruku da se tragedije iz prošlosti ne smiju ponoviti.
Gradonačelnik Istočnog Sarajeva LJubiša Ćosić poručio je da je Bradina simbol stradanja srpskih civila i da je žrtve ne smiju da budu zaboravljene.
On je naveo da su civili ubijani tokom 1992. godine, te da je ovo težak zločin nad stanovništvom koje je vijekovima živjelo na svojim ognjištima.
“Zločini nad civilima su najveći zločini i opomena da se takve stvari nikada ne ponove”, rekao je Ćosić, dodajući da je pravda za srpske žrtve do sada bila spora i nedovoljna.
Prema njegovim riječima, pravda je najmanje stigla zločince koji su ubijali Srbe, zbog čega je obaveza svih da se čuva sjećanje na žrtve ovih zločina.
Zločinci iz reda muslimanskih i hrvatskih snaga ubili su na najbrutalniji način 48 srpskih civila u Bradini, ostale su protjerali i odveli u logore, a pravoslavni hram zapalili i srušili.
Za tri dana, od 25. do 27. maja 1992. godine, bošnjački i hrvatski zločinci bacili su 26 tijela u jamu ispred pravoslavnog hrama u Bradini. U logorima su živote izgubila još 22 srpska civila, a za pet lica se i dalje traga.
Među 48 ubijenih Srba u Bradini najviše je članova iz porodice Kuljanin, a stradali su i Vujičići, Mrkajići, Žuže, Kureši, Gligorevići, Koprivice, Draganići i Živaci.
Preostalo srpsko stanovništvo protjerano je sa svojih ognjišta, njihova pokretna imovina je opljačkana, a kuće i crkva zapaljeni. Prije rata, u Bradini je bilo 280 srpskih kuća sa oko 1.200 stanovnika.
Za stravični zločin u Bradini još niko nije odgovarao, mada se pred Sudom BiH vodi maratonski proces protiv više pripadnika tadašnje takozvane Armije BiH i HVO-a u predmetu “Esad Ramić i ostali” koji su optuženi za ubistva, mučenja i progon srpskog stanovništva u Bradini i okolini.
