Predsjednik Saveza logoraša Sarajevsko-romanijske regije Slobodan Mrkajić rekao je danas u Bradini da su Srbi iz ovog kraja u maju 1992. godine umrli u teškim mukama i istakao da su pripadnici muslimansko-hrvatskih snaga ubili njegovog strica Petka tako što su mu skinuli skalp.
“Bio sam očevidac strašnih scena. Čovjek je nekoliko sekundi stajao, a mozak mu je bio na asfaltu. Zamislite te strahote i tog monstruma koji je to uradio. To je teško i ispričati”, kaže Mrkajić, koji je i sam za dvije godine i osam mjeseci prošao šest logora.
Jedna od žrtava, sjeća se Mrkajić, bio je i Vasil Vučić, pravnik u Konjicu, koji je odveden, premlaćivan i na kraju zaklan.
“I sada neko pokušava da demantuje te stvari”, rekao je Mrkajić, navodeći da skuplja vlastitu arhivu o zločinima nad Srbima iz Bradine i konjičkog kraja koju pohranjuje u manastir kako bi ostala sačuvana.
On je istakao da Srbi iz Bradine nikoga nisu napadali i da je bilo vrlo malo otpora napadu muslimansko-hrvatskih snaga krajem maja 1992. godine, u kojem su opkoljeni, a mnogi potom i zarobljeni i ubijeni.
Prema njegovim riječima, Bradina za 24 časa ostala pusta jer su Srbi protjerani ili zarobljeni i mučeni.
“Strašno je koliko je uništena Bradina, ali i srpsko stanovništvo u Konjicu i okolini”, rekao je Mrkajić, koji je i sam rodom iz Bradine.
Govoreći o procesuriranju odgovornih za zločine nad Srbima u Bradini, Mrkajić je naveo da je protiv Zdenka Grabovca bila podignuta optužnica i raspisana potjernica, ali da je on pobjegao u Hrvatsku.
“Izjave su date Sudu BiH, bio je pušten da se brani sa slobode i pobjegao je, a on je mučio i ubijao ljude”, istakao je Mrkajić.
Mrkajić je dodao da srpski svjedoci nemaju novca da idu na suđenje u Sudu BiH optuženima za zločine počinjene na području Konjica, ali da se o tome malo zna.
“Ne tražimo ništa drugo nego da se priča o zločinima koji su se desili, a ovdje su se dešavale monstruozne stvari – klanja, mučenja, silovanja”, zaključio je Mrkajić.
Za tri dana, od 25. do 27. maja 1992. godine, bošnjački i hrvatski zločinci bacili su 26 tijela u jamu ispred pravoslavnog hrama u Bradini. U logorima su živote izgubila još 22 srpska civila, a za pet lica se i dalje traga.
Među 48 ubijenih Srba u Bradini najviše je članova iz porodice Kuljanin, a stradali su i Vujičići, Mrkajići, Žuže, Kureši, Gligorevići, Koprivice, Draganići i Živaci.
Preostalo srpsko stanovništvo protjerano je sa svojih ognjišta, njihova pokretna imovina je opljačkana, a kuće i crkva zapaljeni. Prije rata, u Bradini je bilo 280 srpskih kuća sa oko 1.200 stanovnika.
