U Republici Srpskoj glavni izazov tržišta rada nije broj radnih mjesta, već nedostatak radnika sa praktičnim znanjima, vještinama i radnim navikama što zahtijeva snažnije povezivanje obrazovanja i privrede, kao i jačanje aktivnih mjera zapošljavanja, pokazalo je istraživanje tržišta rada koje je uradio Zavod za zapošljavanje Srpske.
Rezultati istraživanja, koje je obuhvatilo anketiranje 944 poslodavca pokazuju da, uprkos blagom smanjenju poteškoća pri zapošljavanju u odnosu na 2024. godinu, više od trećine poslodavaca i dalje ima problem sa obezbjeđivanjem potrebne radne snage.
Kao glavne razloge navode nedostatak radnika sa traženim zanimanjima i vještinama, nezainteresovanost kandidata za pojedina radna mjesta i nedostatak radnog iskustva.
Posebno su izražene regionalne razlike, gdje Istočno Sarajevo i Bijeljina prednjače po poteškoćama pri zapošljavanju, dok Banjaluka, u apsolutnom iznosu, ima najveći broj preduzeća sa deficitom radne snage.
Istraživanje pokazuje da poslodavci sve manje insistiraju na formalnom zvanju, a sve više na praktičnim znanjima i vještinama, što ukazuje na strukturni nesklad između obrazovnog sistema i potreba privrede.
Kvalitativni odgovori ukazuju i na uticaj sive ekonomije, sezonskih poslova, slabih radnih navika i orijentacije nezaposlenih ka javnom sektoru.
Kada je riječ o planovima za 2026. godinu, primjetan je rast optimizma među poslodavcima jer polovina anketiranih planira zapošljavanje, a 472 poslodavca iskazala su potrebu za ukupno 1.920 novih radnika.
Najveća potražnja bilježi se u prerađivačkoj industriji, trgovini i građevinarstvu, dok se čak 80 odsto potreba odnosi na zanimanja sa srednjim stepenom stručne spreme, odnosno na zanatske i uslužne profile.
Da se odnos snaga na tržištu rada mijenja u korist radnika, pokazuje i podatak da više od 72 odsto poslodavaca planira povećanje plata u 2026. godini, iako će kod većine to povećanje biti do 10 odsto i usmjereno prvenstveno na zadržavanje postojeće radne snage.
Istraživanje pokazuje i visok stepen spremnosti poslodavaca da zapošljavaju ranjive kategorije, prije svega mlade bez radnog iskustva, žene iz ruralnih područja i lica starija od 50 godina – što otvara prostor za ciljane aktivne mjere zapošljavanja.
Kada je riječ o načinima traženja radnika i dalje dominiraju neformalni kanali, dok je korištenje institucionalnih mehanizama ograničeno, a iako poslodavci prepoznaju nedostatak vještina – većina ne planira sistemske obuke, već se osposobljavanje svodi na učenje na radnom mjestu.
Ključna poruka istraživanja je da glavni izazov tržišta rada više nije broj radnih mjesta, već nedostatak radnika sa praktičnim znanjima, vještinama i radnim navikama, što zahtijeva snažnije povezivanje obrazovanja i privrede i jačanje aktivnih mjera zapošljavanja.
U septembru lani u Republici Srpskoj bilo je zaposleno 290.121 lice, od kojih 245.937 u poslovnim subjektima, a 44.184 zaposlena odnose se na preduzetnike i zaposlene kod preduzetnika, te se u odnosu na septembar 2024. godine ukupan broj zaposlenih povećao za 0,1 odsto, a u odnosu na mart 2025. za 0,3 odsto.
Tri sektora dominiraju tržištem rada po broju zaposlenih, a prerađivačka industrija sa 54.584 zaposlena i dalje je najveći pojedinačni izvor zaposlenosti, iako bilježi pad od 2,8 odsto u odnosu na prošlu godinu.
Trgovina na veliko i malo zapošljava 53.303 radnika i bilježi kontinuiran rast, dok su javna uprava i odbrana stabilan sektor sa 27.473 zaposlena i blagim rastom od 1,7 odsto na godišnjem nivou.
