Dok vlast mirno radi svoj posao, opozicija Republike Srpske ponovo radi ono što najbolje zna — ratuje sama sa sobom.
Posljednji sukob Nebojše Vukanovića i Marinka Božovića nije incident, niti trenutni izljev nervoze. To je samo nova epizoda višegodišnjeg opozicionog građanskog rata u kojem više niko i ne pokušava da sakrije međusobno nepovjerenje, sujete i borbu za fotelje koje još nisu ni osvojene.
Sve je počelo tekstom Nebojše Vukanovića, objavljenim na njegovom blogu, u kojem dovodi u pitanje podršku dijela opozicije Drašku Stanivukoviću i povezuje pojedine opozicione ljude sa milionskim tenderom za rasvjetu u Banjaluci. Optužbe su teške, ton brutalan, a meta nisu vlasti Republike Srpske — nego ljudi iz opozicije.
Odgovor Marinka Božovića stigao je brzo i bio je politički mnogo opasniji nego što na prvi pogled djeluje. Božović je Vukanoviću praktično poručio da opozicija ne može funkcionisati kao stalni rijaliti ličnih obračuna i teorija zavjere.
Ali prava poruka sakrivena je između redova.
Kada opozicionari jedni drugima počnu brojati procente podrške, tada je jasno da više ne razgovaraju kao saborci, nego kao konkurenti za istu fotelju.
I upravo je to suština današnje opozicije Republike Srpske.
Tu više nema jedinstvene politike. Nema zajedničkog fronta. Nema čak ni pokušaja da se javnosti ostavi utisak minimuma jedinstva. Postoji samo nekoliko paralelnih političkih projekata koji se međusobno podnose dok ne dođe pitanje kandidata, funkcija i kontrole.
Jedni vjeruju da bez jakog lidera i populizma nema pobjede.
Drugi smatraju da Vukanović svojim stalnim sukobima odbija umjereni dio birača.
Treći računaju da je Draško Stanivuković jedini opozicionar koji realno može privući šire biračko tijelo.
Četvrti bi najradije da svi nestanu osim njih samih.
I zato opozicija danas djeluje kao skup ljudi koji mnogo više energije troše na međusobne sumnje nego na borbu protiv SNSD-a.
Dok oni jedni drugima prebrojavaju procente, izdaje i skrivene dogovore, vlast dobija najvrijedniju političku stvar — vrijeme i mir.
Jer SNSD-u danas najveći posao ne odrađuju ni ministri ni stranačka mašinerija. Odradi ga opozicija sama.
U svakom međusobnom sukobu. U svakoj Facebook objavi. U svakom javnom prozivanju. U svakom pokušaju da se unaprijed zauzmu pozicije za kandidature koje još nisu ni formalno otvorene.
Građani Republike Srpske danas gledaju opoziciju koja još nije osvojila vlast, a već se ponaša kao da dijeli plijen.
Zbog toga najveći problem opozicije možda više nije Milorad Dodik.
Njen najveći problem postala je — opozicija sama sebi.
