Nakon rušenja režima Bašara al-Asada, Rusija je intenzivirala letove prema vazdušnoj bazi al-Khadim u libijskoj pustinji, sugerišući da se okreće Libiji kao alternativi svojim sirijskim vojnim bazama.
Gotovo cijelu deceniju vazdušna baza Hmeimim i pomorska baza Tartus na sirijskoj obali služile su Moskvi za vojno prisustvo u Sredozemlju.
Sada, ratom pogođena Libija postaje ključna za ruske napore u projiciranju moći u regiji i širenju vojnog angažmana u Africi.
Podaci o praćenju letova, koje je analizirao CNN, otkrivaju više od jednog leta dnevno ruskih transportnih zrakoplova Antonov AN-124 i Iljušin IL-76 iz Hmeimima prema al-Khadimu, bazi blizu Bengazija.
Ova baza već godinama služi kao rusko uporište za podršku generalu Kalifi Haftaru, ključnom igraču u istočnoj Libiji.
Prema Jalelu Harchaouiju, saradniku londonskog think tanka Royal United Services Institute (RUSI), u posljednjim tjednima došlo je do “značajnog porasta broja ruskih aviona koji slijeću u Libiju iz Sirije, Rusije i Bjelorusije.”
“Povećanjem prisutnosti u Libiji, Moskva bi mogla zadržati dovoljno resursa za nastavak svojih širih ambicija u Africi, iako će to neminovno donijeti nove troškove nakon pada Asadovog režima,” rekao je Harchaoui.
Rusija je već počela povlačiti svoju vojnu opremu i trupe iz Sirije, uključujući napredne PVO sisteme, što bi moglo značiti da ih namjerava iskoristiti za jačanje prisutnosti u Libiji.
Letovi iz al-Kadima prema Maliju, gdje Rusija sve više zamjenjuje francuski uticaj, takođe ukazuju na novu fazu ruskih vojnih operacija u Africi. Istraživačka organizacija All Eyes on Wagner izvijestila je ranije ove godine da je u blizini al-Kadima izgrađen kompleks za rusko osoblje u tranzitu prema drugim afričkim destinacijama.
Geopolitički analitičari naglašavaju kako bi Rusija mogla razmotriti korištenje luka pod Haftarovom kontrolom, poput Tobruka, kao zamjenu za sirijski Tartus. Ovo već izazva zabrinutost među članicama NATO.
Italijanski ministar obrane Gvido Kroseto upozorio je da “ruski brodovi i podmornice u Sredozemlju uvijek predstavljaju zabrinutost, tim više što su sve bliže našim granicama”.
Iako Moskva produbljuje odnose s Haftarom, stručnjaci upozoravaju na rizike oslanjanja na nestabilnog saveznika u politički podijeljenoj Libiji.
Ulf Lesing iz Konrad Adenauer Foundation naglašava da Haftar (ima 81 godinu) nije dugoročno pouzdan saveznik te bi mogao odlučiti odbaciti Rusiju ako procijeni da je to u njegovom interesu.
Libija takođe predstavlja logističke izazove. Ruski transportni avioni mogu doći do Libije samo uz prelet preko Turske, čime predsjednik Redžep Tajip Erdogan dobiva važan pregovarački adut protiv Moskve.
Pad Asadovog režima ozbiljan je udarac ruskim ambicijama u Africi, upozoravaju analitičari. Afričke vlade koje su se oslanjale na rusku vojnu podršku mogle bi preispitati pouzdanost Moskve.
“U Maliju i Nigeru primijećeno je da Rusija nije podržala Asada, što će oslabiti sposobnost sklapanja novih ugovora za plaćenike iz Afričkog korpusa, koji su zamijenili Vagnerove snage u Africi”, zaključuje Lesing.
Iako još nije jasno hoće li novo sirijsko vođstvo protjerati Ruse iz Hmeimima i Tartusa, Moskva očito želi osigurati alternativne opcije za svoje vojne ambicije u regiji koja postaje sve strateški značajnija.
