Piše: Miroslav Janković
Beogradsko naselje Dedinje. Lijep avgustovski dan. Žena i malo dijete igraju se loptom. Dijete stoji na golu, koga markiraju dva kamena, ona šutira loptu prema njemu. Žena je u godinama kada tom djetetu može biti ili mlađa baba ili postarija majka. Žena šutira žestoko, muški, neprilagođeno godinama i uzrastu „golmana”. Bez ikakva popusta i s ciljem očiglednim da dječaka od 4-5 godina prevari i nadmudri. Viče trijumfalno:
– Dala sam ti opet gol. Drugi, treći… peti.
Pa će, nakon kraće pauze, opet zavikati:
– Opet sam ti dala gol, ti meni nisi nijedan.
Žena, babamajka, ne smanjuje svoj trijumf:
– Opet nisi odbranio loptu, baš si kilav!
I tako stalno, oko pola časa. Nijedne pohvale malom, nemoćnom, neravnopravnom stvoru naspram nje, koji ćuti i uglavnom gleda ispred sebe. Dijete se ubrzo zasiti igre u kojoj stalno gubi i biva poraženo i poniženo. Žena za trenutak ušuti, zapali cigaretu, nekako teatralno i očito zadovoljna svojom pedagogijom, čije ću rezultate vidjeti samo nekoliko trenutaka kasnije.
Odnekud dotrča mali šareni psić i uputi se ka dječaku, slatko mašući repićem. Kada ga ugleda, dječak mu potrča u susret i poče histerično vriskati, kao da ga kolju. Pas se uplašen dade u bijeg, a za njim i dalje trči dječak vrišteći još jače: histerično i nedjetinje kao da je dobio nastup. Neki strašni bijes, muka i duševni otrov kao da pokuljaše iz njega. Kako je bio subotnji ranopopodnevni čas, dječakova vriska pootvara desetak okolnih prozora, na kojima se pomoliše iskežene njuške probuđenih i bijesnih stanara, koji osuše gomilu psovki i uvreda na dijete i ženu. Jedna baba zaprijeti vrelom vodom, jedan čiča milicijom.
Potom babamajka krenu u akciju. Zgrabi dijete za ruku i poče ga krvnički tući, prvo po dupetu a onda po rukama. Njegovo histerično vriskanje pređe u isti takav plač. Zatvorih oči pred tim jezivim prizorima, ali slike o užasnoj srpskoj pedagogiji i njezinim posljedicama tek počeše snažno i uporno da me pohode i klize mi u razna sjećanja.
* Autor je poznati srpski novinar i publicista. Do rata u BiH, bio je novinar i urednik u “Oslobođenju”. U toku i nakon rata radio je u više beogradskih redakcija, a dio svog radnog vijeka proveo je u izdavaštvu. Živi i radi u Istočnom Sarajevu i Beogradu. Tekst je preuzet iz knjige KAŽEM SEBI Marginalije o nama i drugima objavljene 2017. godine.