Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetog Benedikta Nursijskog.
Prepodobni Benedikt iz Nursije u Italiji (480-543), brat blizanac svete Sholastike, smatra se ocem zapadnog monaštva u Evropi i jednim od najvećih svetih otaca Hristove vjere.
Rođen u Nursijskoj oblasti u Italiji 480. godine, od roditelja bogatih i znamenitih. U školi se ne zadrža dugo, jer sam uvidje da zbog knjižnog učenja može izgubiti “veliki razum duše svoje”.
I iziđe iz škole “nenaučen mudrac i razuman neznalac”. Pobjegne u neki manastir gdje ga inok Roman zamonaši, posle čega povuče se u jednu vrletnu goru gdje u pećini osta preko tri godine na velikom trudu oko svoje duše.
Roman mu donošaše hljeba i spuštaše sa vrletne stijene na kanapu do pred pećinu. Kad se proču po okolini, on, da bi izbjegao slavu od ljudi, udalji se iz te pećine. Biješe prema sebi vrlo surov.
Jednom kad ga nečisti bijes tjelesne pohoti spopade, on se skide nag i valjaše po koprivi i trnju, dok ne odstrani od sebe i svaku pomisao o ženi. Obdari ga Bog mnogim darovima duhovnim: proziraše, iscjeljivaše, izgonjaše zle duhove, vaskrsavaše mrtve, javljaše se drugima i na javi i na daljini u snu. Jedanput prozre, da mu je naslužena čaša vina s otrovom. On prekrsti čašu, i čaša pršte.
Osniva 12 manastira i ustrojava život monaha po principu „Ora et labora“ tj. moli se i radi. Docnije se stvorio naročiti red benediktinaca, koji i danas postoji u Rimokatoličkoj crkvi. Na 6 dana pred smrt on naredi da se otvori njegov grob, ranije pripremljeni, jer svetitelj prozre da mu je kraj blizu. Sabra sve monahe, posavjetova ih i predade duh svoj Gospodu, kome je vjerno poslužio u siromaštini i čistoti. Njegova rođena sestra, Sholastika, živjela je u jednom ženskom manastiru, pa ugledajući se na brata svoga i sama se mnogo podvizavala i došla do velikog duhovnog savršenstva.
Na današnji dan treba izbjegavati rad u kući, a valja se umijesiti hljeb, česnica za zdravlje ukućana.
