U subotu se slavi Đurđevdan, jedna od najvećih slava i praznik sa brojnim običajima.
Običaji i vjerovanja vezana za Đurđevdan su postojala na ovim prostorima i prije nego što je srpski narod primio hrišćanstvo. Sveti Đorđe je “svojim praznikom” samo zauzeo mesto staroslovenskog božanstva plodnosti – Jarila, pa je zbog toga najveći broj običaja koji postoje u Srbiji veoma star i u vezi je sa zaštitom, zdravljem i plodnošću.
Uoči Đurđevdana, domaćica spušta u posudu punu vode razno proljećno bilje, a onda odmah spušta: dren, pa za njim zdravac i na kraju grabež i crveno jaje, čuvarkuću koja je ostala od Uskrsa; to se zatim stavi pod ružu u bašti da prenoći.
Ujutru se svi redom umivaju ovom vodom:
-djeca – da budu zdrava kao dren,
-djevojke – da se momci grabe oko njih,
-stariji – da budu zdravi,
-domaćin – da mu kuća bude dobro čuvana.
Na Đurđevdan treba požuriti i u rano jutro izaći na polja gde se bere cvijeće. Đurđevdansko cvijeće je: đurđevak, mlečika, maslačak i od njih treba isplesti vjenčiće kojima se kite ulazna vrata na dvorištu i kući. Ovo se čini da bi godina i dom bili “berićetni“, pa se u narodu kaže: “Da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru“. Ovi vjenčići treba da ostanu na vratima preko cijele godine, sve do sljedećeg Đurđevdana.
U nekim krajevima Srbije se tokom branja cvijeća djevojke i mladići “gađaju” biljkom prilepača. To je korovska biljka, stablo joj je uspravno ili malo poleglo, a listovi na vrhu su lepljivi. Ako vam se dopada neki mladić ili djevojka, trebalo bi da bacite ovu biljku na simpatiju, pa ako se zalijepi, to znači da će se i on ili ona “zalepiti za vas”.
Slično, na Đurđevdan se od leske prave krstići – jedna grana se rascjepi nožem, pa se kroz nju provuče druga i tako se napravi krstić koji se stavlja na kuću i na njivu jer se vjeruje da on štiti od gromova i zlih sila.
Još jedno drvo danas ima posebno značenje, a to je grab. Kada naiđete na grab u šumi tokom branja đurđevka, trebalo bi da se zaljuljate na grani, kako bi se vaša simpatija “grabila” za vas. Pored ljuljanja, olistalim grančicama graba momci i djevojke kite kuće i kapije na Đurđevdan, kako bi lakše našli bračnog druga.
Na Đurđevdan treba poraniti i ne valja spavati preko dana! Ako to uradite, rizikujete da vas glava boli preko cijele godine. Ipak, narod je i za ovo smislio lijek. Ako vam se već desi da danas zadrijemate, onda na Markovdan treba “spavati na istom mjestu” i bol će nestati.
Mladići u ponoć odlaze do kuća devojaka koje im se sviđaju, skidaju kapije i odnose ih negde daleko i tako zadaju muke roditeljima koji zatim moraju da ih traže po selu. Skidanjem kapije veruje se da će se devojka udati te godine.
Običaj je i da žene i devojke donesu uveče kući vodu sa vodeničkog kola. U nju treba staviti različito bilje, a naročito selen, pa se na Đurđevdan tom vodom umiti, da bi se od njih “svako zlo i prljavština otresli i otpali”.
Veruje se da će, ako je na Đurđevdan vedro, godina biti plodna, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša, narod čeka velika suša.
Veruje se da na Đurđevdan deluju veštice i druge zle sile. Zbog toga su u minulim vremenima seljaci palili velike vatre “da bi zaštitili sebe i selo“. Slično, u nekim krajevima u đurđevdanskoj noći i dalje čuvaju zasejanu pšenicu i raž jer se veruje da baš tada neko može da “obere njivu” tj. bacanjem čini prenese rod u svoj posed.
