Cijene energenata u Evropi izmiču kontroli i dostižu nivoe koji nisu viđeni još od 2022. godine, a analitičari upozoravaju da bi tek mogao uslijediti najteži udar.
Dizel, kao ključni pokretač industrije i transporta, predvodi ovaj talas poskupljenja – fjučersi su premašili granicu od čak 200 dolara po barelu, uz dnevne skokove koji dostižu i deset odsto na londonskoj berzi. Glavni uzrok ovog dramatičnog rasta cijena jeste eskalacija sukoba na Bliskom istoku, koja je dovela do ozbiljnih poremećaja u snabdijevanju. Posebno zabrinjava situacija oko Ormuskog moreuza, jednog od najvažnijih svjetskih energetskih koridora kroz koji prolazi oko petine globalne trgovine naftom i gasom. Njegovo zatvaranje za dio tankerskog saobraćaja prekinulo je transport miliona barela nafte i derivata, uključujući dizel, što je izazvalo lančanu reakciju na berzama širom svijeta.
U svjetskim medijima sve se više govori o sirovoj nafti koja bi mogla dostići cijenu od 200 dolara po barelu. Ako Ormuski moreuz ostane zatvoren slijedi ekonomska katastrofa, upozoravaju stručnjaci. Iako su cijene do sada donekle amortizovane pošiljkama koje su uspjele da prođu prije zatvaranja ovog prolaza, očekuje se da će u narednim sedmicama svijet najvjerovatnije suočiti sa nestašicama nafte, što bi moglo natjerati berze da ubrzano podižu cijene i istovremeno obore potražnju.
- Cijene udvostručene
Od početka sukoba krajem februara, cijene dizela su gotovo udvostručene, dok je sirova nafta na londonskom tržištu poskupila za oko 50 odsto. Rafinerije pak smanjuju proizvodnju, dok trgovci pokušavaju da pronađu alternativne pravce isporuke. Ti novi putevi često su i do nekoliko puta duži – u pojedinim slučajevima prelaze 19.000 kilometara – što dodatno povećava troškove i produžava rokove isporuke.
Evropa se u ovoj krizi nalazi u posebno ranjivom položaju. Kao region koji troši više dizela nego što proizvodi, oslanja se na uvoz, a trenutni poremećaji pogoršavaju ionako krhku ravnotežu između ponude i potražnje. Posebno uočljiv primjer dolazi iz Francuske u kojoj su na stotine benzinskih pumpi ostale bez goriva nakon što su vozači masovno pohrlili da napune rezervoare. U pojedinim regijama snabdijevanje je bilo ozbiljno narušeno, a duge kolone vozila i prazni rezervoari ukazali su na osjetljivost lanca distribucije. Ni u Njemačkoj, nije puno bolje. Uprkos državnim mjerama za obuzdavanje rasta cijena goriva, dizel je dostigao rekordnu cijenu od 2,327 evra po jednom litru.
- Istorijski podaci
Istorijski podaci dodatno ilustruju razmjere potencijalnog problema. Najviša zabilježena cijena nafte iznosila je oko 150 dolara po barelu 2008. godine, što bi, kada se prilagodi inflaciji, odgovaralo približno 230 dolara u današnjim vrijednostima. Taj skok je kasnije splasnuo zbog pada potražnje tokom globalne finansijske krize. Ono što je interesantno – u tim kriznim vremenima litra goriva na domaćim benzinskim pumpama koštala je od 2,1 do 2,3 marke. Cijena je bila znatno niža nego što bi se moglo očekivati s obzirom na tadašnju cijenu barela sirove nafte. Ovi podaci ilustruju kako se cijene nafte na globalnom tržištu ne prevode uvijek lančano na maloprodajne cijene goriva na lokalnim tržištima.
Sljedeći veliki potres i rast desio se u martu 2022. nakon početka ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini, kada je Brent nafta dostigla vrijednost od 139 dolara po barelu. U to vrijeme cijena goriva na ovdašnjim pumpama kretala e u rasponu od 2,70 do 2,89 maraka po jednom litru. Danas kad se cijena barela sirove nafte na berzama kreće u rasponu od 105 do 115 dolara, gorivo košta oko 3,5 marke.
- Evropa se priprema za najgore
Evropska unija već se priprema za najgore. Brisel razmatra niz hitnih mjera – od racionalizacije potrošnje do oslobađanja strateških rezervi nafte. Ipak, čak i te intervencije, kako upozoravaju stručnjaci, imaju ograničen domet i ne mogu trajno riješiti problem ukoliko se geopolitička situacija ne stabilizuje.
Kada je riječ o alternativama, stručnjaci ukazuju na potrebu stvaranja mreže energetskih koridor. Zemlje Zaliva razmatraju skupe i kompleksne projekte koji bi omogućili izvoz nafte i gasa mimo Ormuskog moreuza. Procjene pokazuju da bi takvi projekti mogli koštati od pet do čak 20 milijardi dolara, uz značajne političke i bezbjednosne prepreke. Jedna od alternativa je i saudijski istočno-zapadni naftovod, koji bi povezao naftna polja sa lukom na Crvenom moru. Na stolu su i alternativne rute koje bi povezivale arapsko poluostrvo sa Mediteranom, uključujući pravce preko Haife. Ipak, ovakvi projekti nailaze na ozbiljne političke prepreke zbog odnosa između Izraela i arapskih zemalja, kao i zbog šire regionalne nestabilnosti. Takođe, potencijalni koridori kroz Saudijsku Arabiju, Siriju i Tursku ostaju ograničeni zbog ratova, sankcija i nedostatka političkog konsenzusa. Sve to vodi ka zaključku da globalni energetski sistem ostaje i dalje zavisan od nekoliko ključnih tačaka, među kojima je Ormuski moreuz. Ukoliko se geopolitičke tenzije ne smire, svijet bi mogao ući u period dugotrajne energetske nestabilnosti sa dalekosežnim ekonomskim posljedicama.
- Upotreba sile
Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija trebalo bi tokom vikenda da glasa o nacrtu rezolucije kojim se poziva na upotrebu sile radi zaštite prolaza kroz Ormuski moreuz. Nacrt rezolucije podnio je Bahrein na zahtjev Savjeta za saradnju zemalja Persijskog zaliva, a u njemu se traži i upotreba svih neophodnih odbrambenih sredstava radi obezbjeđivanja prolaza komercijalnih brodova kroz pomenuti moreuz. SAD su podržale prijedlog, dok su stalne članice Savjeta bezbjednosti sa pravom veta – Rusija, Kina i Francuska izrazile snažne rezerve.
