Kada kažemo kum, prva asocijacija koja većini pada na pamet je prijatelj za cijeli život, a jedno od vjerovanja glasi da ako odbijete da budete kum na vjenčanju kroz život će vas pratiti nesreća.
Ljudi iz straha ne odbijaju kumstvo zbog navodne loše sreće.
“U praksi, 80 odsto ljudi neće odbiti kumstvo, ali to moranje nije utemeljeno nigdje u pravoslavlju. Naime, ukoliko čovjek osjeća da materijalno i duhovno ne može da isprati sve, onda treba da se zahvali i pristojno odbije”, objasnio je arhimandrit Jovan Nikitović.
“Kum je osoba od povjerenja, najčešće najbolji prijatelj. Ako vas za kuma pozove neko ko vam nije blizak, logično je da ćete se dvoumiti. I zato je najbolje biti iskren”, kaže arhimandrit.
Drugo narodno vjerovanje jeste da čovjek koji odbije da kumuje na krštenju djeteta nikada neće imati “poroda”. Drugim riječima, neće imati svoju djecu jer nije spreman da na sebe preuzme jednu veliku duhovnu obavezu.
“Taman posla! To su obična sujeverja koja se krše sa pravoslavljem. Kum treba da bude duhovni vodič svom kumčetu. Da ga vodi kroz život i bude oslonac. A kako to da bude ako ne želi?”, poručio je on.
Dodaje da je kumstvo sada dosta drugačije nego što je ranije bilo. Stara kumstva su bila održavana i na neki način jača, dok se danas na ovakav čin više posmatra kroz nekakvu materijalnu prizmu.
“Može se lako desiti da čovjek kuma bira prema materijalnom stanju, ne bi li tako sebi u bliskoj budućnosti pribavio korist. E, ni to nije utemeljeno u pravoslavlju”, jasan je arhimandrit.
Vjerski analitičar Živica Tucić je naveo da se kum pri krštenju djeteta zaklinje pred Bogom i da je to njegova moralna odgovornost da o djetetu koje je krstio vodi računa, piše Srpskainfo.
