Srpska pravoslavna crkva obilježiće danas Veliku subotu, drugi dan hrišćanske žalosti posvećen sahrani Isusa Hrista i njegovom boravku u grobu pred vaskrsenje.
Vjernici odlaze u hramove gdje vrijeme provode u miru i molitvi i uz upaljene voštane svijeće iščekuju Vaskrsenje. U Jerusalimu se vjernici okupljaju oko Hristovog groba u iščekivanju čudotvorne pojave silaska Blagodatnog ognja.U tom hramu u Svetoj zemlji već vijekovima jerusalimski patrijarh iznosi ugašeno kandilo koje čudesno pali blagodatni oganj i taj oganj prenosi na svijeće okupljenih hrišćana, a oni dalje svojim bližnjima i u svoje hramove.
Velika subota je posljednji posni dan i jede se sirova ili hrana spremljena na vodi. Velika subota je jedina subota u godini kada se posti na vodi.
U pojedinim krajevima naziva se još i Dugačka subota, jer podsjeća na Isusove muke koje su dugo trajale. Vjeruje se da danas svako treba da učini neko dobro djelo.
Običaj je da se na Veliku subotu mijese obredni uskršnji hljebovi i kolači – uskršnjaci. Obično su okrugli, sa rupom u sredini, gdje će se na Vaskrs staviti jaje. Prema vjerovanju, ukućani treba da ustanu što ranije tog dana kako bi se na vrijeme spremili za predstojeći praznik.
Ručni rad, vez, lov i ribolov su poslovi koje vjernici treba da izbjegnu, a posebno u ruralnim sredinama nije dozvoljeno klanje stoke ili živine. Dan se provodi u tišini i molitvi, a ukoliko neko nije stigao da ofarba jaja u petak, može to da uradi na Veliku subotu.
Prema vjerovanju, Isus je Veliku subotu proveo u Hadu (podzemlju), zbog čega vjernici taj dan provode u molitvi i tišini.
Hristos je, prema predanju, na Veliku subotu tijelom u grobu, a dušom u Adu razrušio vrata pakla.
U subotu po raspeću na Veliki petak, dođoše prvosveštenici i fariseji kod rimskog prokuratora Pontija Pilata da traže od njega da postavi stražu ispred Hristovog groba.
Ovo su uradili zato što su se plašili da će neko od Hristovih učenika ukrasti njegovo tijelo, kako bi narod povjerovao da je Isus vaskrsao kao što je najavljivao.
„Poslije tri dana ustaću” (Mt. 27, 63). “Reče im Pilat: Imate stražu, idite te utvrdite kako znate. A oni otišavši utvrdiše grob sa stražom i zapečatiše kamen” (Mt. 27, 65-66).
Na Veliku subotu uveče se služi liturgija Svetog Vasilija Velikog, kojom počinje Vaskrsenje.
Sve do čitanja Apostola sveštenik služi ovu liturgiju u crnoj odeždi, a potom oblači bijelu, jer su se u toku ove liturgije krštavali oglašeni (nekršteni), koji su se tokom cijelog Vaskršnjeg posta pripremali uzdržavanjem od hrane, molitvama i poukama za krštenje, koje se uvijek vrši u bijelim odeždama.
Jedino na ovoj liturgiji jevanđelje se ne čita sa amvona ili sa carskih dveri, već na Hristovom grobu, jer je anđeo na grobu Gospodnjem objavio ženama mironosicama vijest o Hristovom vaskrsenju.
Svečanom Vaskršnjom liturgijom biće završeni dani žalosti i u nedelju će početi praznik Vaskrs, koji slavi pobjedu života nad smrću.
