“O glavi možda i može da se pregovara, ali o obrazu, ko ima obraza, ne može“.
Sarajevo i Istočno Sarajevo su već odavno dva samo geografski povezana prostora i ništa više od toga. Političko Sarajevo već godinama radi na tome i koristi svaku priliku da ponizi svaku srpsku žrtvu i opravda zločine koje su činili pojedinci/grupe iz tzv. Armije RBiH. Pečat na ovu konstataciju stavilo je Gradsko vijeće Sarajeva, na čelu sa gradonačelnicom Benjaminom Karić, koje je sa 20 glasova ZA, jednim protiv i 4 suzdržana, usvojilo odluku o podizanju spomen-obilježja Kazani, koji je upućen na prijedlog gradonačelnice Karić.
Svako ko medijski sadržaj doživljava više od samog naslova primjetiće kako se u prijedlogu teksta koji treba da stoji na samom spomen-obilježju NE NAVODE POČINIOCI ZLOČINA, iako je za ovaj zločin osuđeno 14 vojnika tzv. Armije RBiH pod komandom Mušana Topalovića Cace. Podsjećanja radi, u Sarajevu se na nekoliko mjesta nalaze table na kojima se užasnim natpisom „Srpski zločinci“ etiketira jedan cijeli narod.
Dakle, u Sarajevskoj nahiji dozvoljeno je etiketirati cijeli jedan narod ali samo ako se radi o Srbima. Koliko god Istočno Sarajevo ima snage i želje, inicijativa i pokušaja da pruži ruku, Sarajevo to uporno odbija i samo produbljuje svaku moguću krizu ostavljajući mladim generacijama teško breme prošlosti.
