Proslavljeni srpski režiser Emir Kusturica izjavio je da se nada da Srbija neće pristati da bude član NATO-a i da bi morala da bude dovoljno pametna da BRIKS-u da veće značenje nego sada.
“Naše su orijentacije i ambivalencije dovedene do kraja. Mi smo sad na ispitu na kakvom nismo bili prije 10 godina. Sad smo u novom svijetu i taj novi svijet od nas traži da se opredijelimo. Vidik otvara mnoge perspektive, pa tako i pitanje da li će Srbija pristati da bude u NATO-u. Malo se plašim toga, ali se sve nadam da to neće biti”, rekao je Kusturica.
On je dodao da se tome nada zato sto je Srpska pravoslavna crkva sugerisala da se Srbija “veže za veliki ruski brod”.
“I kad bi to bilo i u politici nama bi bilo mnogo lakše. Nadam se tome, ali se plašim vesternizacije, jer sad svijet ulazi u militantnu fazu u kojoj naša osjećanja neće biti presudna, nego interesi koji se predstavljaju kao praktični. Vidimo da ti interesi u državnoj politici prevazilaze moral i etičke norme, pretvarajući se u svoju suprotnost i teško je povjerovati da će nam biti lako u budućnosti”, naveo je Kusturica.
On kaže da je sve što se radi u Konstantinopolju vrlo sumnjivo kada je riječ o autonomiji pravoslavnih crkava.
“Vidite šta Pašinjan radi u Jermeniji, kako kažnjava suprotno mišljenje, a to je prva hrišćanska crkva izvan Jerusalima. Ne udara Pašinjan slučajno na ono što obilježava glavno i osnovno neprijateljstvo NATO pakta – pravoslavnu crkvu. Izgleda da je on taj svoj čamac vezao za Šestu flotu, ali ne znamo da li Šesta flota može da vuče čamac a da ga ne izvrne”, rekao je Kusturica za “Sputnjik”.
Uvjerenje da je Zapadna Evropa sa svojim komesarijatima, trenutnom diskursu i rasporedu sila gotovo ista kao svojevremeno SSSR, Kusturica temelji na slici “bezličnih tipova koji se grebu od Zelenskog za slavu”.
Govoreći o svojim planovima, Kusturica je rekao da ga je veoma zainteresovala priča Valerija Rasputina o babi koja umire pa oživi, kao i da piše roman na osnovu scenarija koji se zove “Kako nisam snimio `Zločin i kaznu`”.
“Za Rasputina počinjem pripreme u septembru i to će biti dio triptiha rađenog prema ruskim piscima. Rasputin će dakle biti prvo, a do Nove godine ću izdavaču `Vukotić medija` predati rukopis `Kako nisam snimio `Zločin i kaznu`. I onda kad završim – možda to i snimim”, rekao je Kusturica.
NJemu će Nagradu nacija krajem juna uručiti žiri filmskog festivala u Taormini, a na pitanje kako su to Italijani, ipak, zažmirili na njegovo rusofilstvo, Kusturica odgovara da je to otuda što Zapad nije unison u antiruskom stavu.
“Kad god se ja pomenem, uvek se asocijativno vezujem za rusku kulturu, budući da sam stao u odbranu te kulture rekavši da je moj argument protiv Evrope – ruska kultura. Ali, ja sam njihovo dijete na neki način, još od 1981. kada sam pobijedio u Veneciji sa `Sjećaš li se Doli Bel`. Oni se mene nikad nisu odrekli, čak ni u slučaju `Crne mačke, belog mačora` iako su i oni dio tog istog zavjereničkog zapadnog hrišćansko-cionističkog kruga. Ipak, imaju neki prostor i sebi ne dozvoljavaju da budu hermetični i – ne odriču se svog dječaka”, rekao je Kusturica.
On u umjetničkom oblikovanju prošlosti i odnosa prema njoj vidi jednu od glavnih razlika između srpskih i ruskih filmova i književnosti.
“Razlika je što se kod nas obračunavaju sa prošlošću, a kod Rusa se ona istražuje. Sve što je bilo u istoriji oni stavljaju na dnevni red. Za razliku od nas koji od naše istorije stavljamo na ispit sve ono u čemu propadnemo. Poznati smo po tome što smo napravili filmove o Prvom svjetskom ratu, Petru Karađorđeviću, Nemanjićima. Sve čega smo se dohvatili mi smo, zbog svoje površnosti i progresivističke prirode, iz htijenja da budemo `veliki svijet` – uradili tako kako smo uradili”, kaže Kusturica.
