Prisustvo istopolnih roditeljskih parova i LGBT likova u animiranim sadržajima za djecu trebalo bi da bude jasno označeno da bi roditelji mogli da znaju šta im djeca gledaju, ali i da odluče o primjerenosti tih programa, smatra profesor socijalne patologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu Biljana Milošević Šošo.
Šošo je izjavila Srni da prisustvo ovakvih sadržaja ne treba posmatrati isključivo kao pitanje medijske zabave, već i kao dio širih procesa kulturne transformacije i oblikovanja društvenih vrijednosti.
Ona je navela da mediji, posebno oni namijenjeni djeci, imaju značajnu ulogu u prenošenju društvenih vrijednosti jer kroz priče, likove i simboličke predstave posreduju određene modele identiteta, porodice i društvenih odnosa.
“Kada se u animiranim serijama porodice sa dva oca ili dvije majke predstavljaju kao svakodnevni i samopodrazumijevajući oblici porodičnog života, riječ je o procesu simboličke normalizacije određenih društvenih modela”, ukazala je Šošo.
Šošo je objasnila da se u sociološkom smislu društvene predstave o normalnosti oblikuju i kroz institucije, kulturu i medijsku zastupljenost, te upozorila da ono što se učestalo prikazuje kao uobičajeno vremenom može postati dio dominantnih društvenih predstava.
Prema njenim riječima, medijski sadržaji za djecu nisu izvan procesa prenošenja određenih vrijednosti i kulturnih obrazaca, zbog čega je važno otvoriti pitanje odnosa medijske industrije, društvenih vrijednosti i roditeljskog autoriteta.
“Roditelji imaju legitimno pravo da budu informisani o sadržajima kojima su njihova djeca izložena, ali i da učestvuju u oblikovanju njihovog vrijednosnog i kulturnog okruženja”, naglasila je Šošo.
Ona smatra da bi jasnije označavanje takvih programa, odnosno upozorenja o temama koje se obrađuju, omogućilo roditeljima da budu upoznati sa sadržajem prije nego što ga djeca pogledaju.
Šošo je ukazala da činjenica da određeni sadržaji dolaze iz drugih kulturnih sredina ne znači da oni automatski moraju biti prihvaćeni u društvima sa drugačijim kulturnim i porodičnim vrijednostima.
Ona je istakla da globalizacija i savremeni trendovi ne bi trebalo da isključe potrebu za očuvanjem kulturnog identiteta i vrijednosti koje jedno društvo smatra značajnim.
Šošo je napomenula da prisustvo određenih porodičnih modela u animiranim sadržajima ne znači automatski da će ih djeca usvojiti kao vlastite vrijednosti, te da je neophodno razlikovati medijsku zastupljenost od dokaza o konkretnim efektima na djecu.
“Ovakva pitanja ne treba marginalizovati niti svoditi na ideološke etikete, već ih analizirati kao dio savremenih društvenih promjena”, poručila je Šošo.
Srna je pisala da su istopolni parovi, porodice sa dva oca ili dvije majke i LGBT likovi sve su prisutniji u crtanim filmovima i animiranim serijama, što otvara pitanje koliko su roditelji upoznati sa sadržajima kojima su djeca izložena putem televizije i internet platformi.
Jedan od primjera je popularna animirana serija “Kuća Buka”, u kojoj se pojavljuju dječak Klajd i njegovi očevi Hauvard i Harold, dok se u pojedinim epizodama provlače i istopolne romantične veze.
Slični primjeri mogu se pronaći i u brojnim drugim animiranim ostvarenjima koja su dostupna djeci širom svijeta, a zahvaljujući televizijskom programu i internet platformama mogu se pogledati i na ovom prostoru, gdje tradicionalni modeli porodice i dalje imaju značajno mjesto u društvenom životu.
