Porodica Brusa Vilisa (69) je objavila da će nakon smrti glumca donirati njegov mozak u naučne svrhe, sa ciljem proučavanja frontotemporalne demencije, od koje glumac boluje.
Ovu odluku potvrdila je Vilisova supruga Emom Heming Vilis (47), piše portal Marka.
Slavnom holivudskom glumcu u februaru 2022. godine dijagnostikovana je frontotemporalna demencija. Godinu dana prije toga otkriveno je da ima afaziju – poremećaj govora. Zbog bolesti je odustao od glume i potpuno se povukao iz javnosti.
Danas glumac, najpoznatiji po filmovima „Umri muški” i „Peti element”, vrijeme provodi uz svoju porodicu, koja često na društvenim mrežama objavljuje postove o njegovom zdravstvenom stanju.
Brusova supruga je u svojoj novoj knjizi „Neočekivano putovanje” otkrila da je porodica donijela odluku da donira njegov mozak nakon glumčeve smrti, sa nadom da će stručnjacima omogućiti da detaljnije prouče ovu neizlječivu bolest.
Brus sa suprugom Emom ima dvije kćeri, Mejbel (13) i Evelin (11), a iz braka sa glumicom Demi Mur (63) ima tri ćerke: Rumer (37), Skaut (34) i Talulu (32).
Odgovarajući na pitanja pratilaca na Instagramu, Vilisova ćerka Rumer je otvoreno govorila o napretku bolesti sa kojom se njen otac bori već nekoliko godina. Potvrdila je da se glumčevo stanje pogoršava i da su trenuci kada je prepoznaje sve rjeđi.
– Toliko sam zahvalna što mogu da ga zagrlim, bez obzira da li me prepoznaje ili ne. I dalje osjećam da on dobija ljubav koju mu pružam, a ponekad uhvatim i tu malu iskru koja me podsjeća na njega – napisala je Rumer.
Od čega boluje Brus Vilis
Frontotemporalna demencija je bolest koja postepeno utiče na govor, ponašanje i ličnost.
Spada u grupu rijetkih, ali izuzetno teških neurodegenerativnih bolesti koje pogađaju dijelove mozga zadužene za ličnost, emocionalnu kontrolu, ponašanje i jezik. Kako se ove regije — frontalni (čeoni) i temporalni (slepoočni) režanj — postepeno oštećuju, bolest polako, ali uporno mijenja način na koji čovjek govori, reaguje, osjeća i komunicira sa svijetom.
Za razliku od Alchajmerove bolesti, koja se najčešće javlja u poznim godinama života, frontotemporalna demencija se može javiti mnogo ranije, često već između 40. i 65. godine. Upravo to je čini posebno razarajućom: javlja se u dobu kada je čovjek najaktivniji, kako porodično tako i profesionalno.
Jedan od prvih znakova bolesti je sve veća teškoća u izražavanju. Neke osobe gube sposobnost da formiraju rečenice, drugima se sužava rječnik, govor postaje spor, nepovezan ili gramatički neobičan. Postoje i oblici u kojima čovjek savršeno razumije šta želi da kaže, ali ne može da pronađe prave riječi, što vodi u frustraciju i povlačenje u sebe.
Prema pisanjima stranih medija, upravo to je bio razlog zbog kojeg se Brus Vilis povukao iz javnosti i prestao da glumi.
Promjene u ponašanju
Frontalni režanj mozga kontroliše naše impulse, empatiju, moralne procjene i društveno prihvatljivo ponašanje. Kada ovaj dio mozga počne da propada, javljaju se duboke promjene ličnosti. Čovjek počinje da djeluje ravnodušno, grubo ili čak društveno „neobično“. Uobičajeni su gubitak takta, impulsivnost, rizično ponašanje, odsustvo kontrole ili potpuni gubitak interesovanja za stvari koje su nekada značile.
Zbog ovih simptoma ovaj oblik demencije se ponekad pogrešno dijagnostikuje kao depresija, kriza srednjih godina ili čak problem u braku.
Kako bolest napreduje, nestaju slojevi ličnosti koji čovjeka čine jedinstvenim. Može doći do apatije, slabljenja motivacije, ali i do pojave ritualnih, neprimjerenih ili ponavljajućih radnji. Pojedini pacijenti razvijaju neobične navike u ishrani ili gube sposobnost da kontrolišu želje i porive.
Šta se dešava u mozgu?
Najčešće se u moždanim ćelijama stvaraju abnormalni proteini, koji počinju da ometaju njihov rad i na kraju ih uništavaju. Kako neuroni u frontalnim i temporalnim regijama propadaju, ove oblasti se bukvalno smanjuju, što dovodi do celokupnog gubitka funkcija koje kontrolišu.
Trenutno ne postoji lijek koji zaustavlja ovaj proces. Liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma i podršku pacijentu i porodici, koja često nosi najveći teret bolesti.
Ovaj oblik demencije je i dalje jedna od najmanje istraženih demencija, pa bi ova donacija mogla da bude od velikog značaja za identifikaciju promjena u mozgu, kao što su abnormalni proteini, mutacije i strukturne promjene koje je inače nemoguće otkriti za života.
