Vijekovima se krsna slava prenosila sa oca na sina, a taj običaj i danas je prisutan kod Srba.
Sveti arhijerejski sabor je, 1985. godine, donio i jednu odluku, da “kad se sin odvoji u posebno domaćinstvo, pogotovo kad se oženi, dužan je da proslavlja krsno ime, bez obzira na to što ga otac slavi u starom domu“.
Iz ove odluke je sasvim jasno da, ako otac preda sinu krsnu slavu i sin počne da je slavi u svom stanu, otac i dalje nastavlja da slavi krsnu slavu u starom domu, međutim, šta se dešava kada u kući nema potomaka ili ima samo ženskih potomaka objasnila je etnolog Jasna Jojić.
Ona je istakla da bez obzira što crkva govori samo o muškarcima, žena može da naslijedi slavu.
“Naravno da žena može da naslijedi slavu. Crkva govori o očevima i sinovima, ali slava potiče prije hrišćanstva na ovim prostorima i da su stari Sloveni slavili slavu i prije nego što su se pokrstili u IX, X i XI vijeku. Samim tim žene i dan danas predstavljaju okosnicu svake slave, najangažovanije su u pripremi”, objašnjava Jasna Jojić.
Etnolog podsjeća na odluku SPC kojom je ova mogućnost i ozvaničena.
“Mislim da je od neke 1985. ili 1986. godine sveti Sabor ustoličio mogućnost da udovica, poslije smrti muža, dok god je moćna može da održava slavu, kao i da sin može da preuzme slavu za života roditelja. Tako se mala crkva održava u svakom domu, a najbitnije je da se svetac proslavlja i obilježava”, kaže Jojić.
Jojić pojašnjava da ovakvih primjera ima svuda po Srbiji.
“Mislim da ima dosta žena koje su ostale udovice, a nemaju sinove koji održavaju slavu. To je sasvim normalno ako znamo da je nekad vladao matrijarhat i da su žene uvijek vršile obrede i obilježavale rituale i radile sve one običaje koje bi dovele do boljitka porodice”, rekla je Jojić, piše Kurir.
