U mjestu Brodar, na ušću Lima u Drinu, obilježene su 33 godine od stradanja osam boraca Vojske Republike Srpske i dvije medicinske radnice iz Rudog. Oni su poginuli u septembru 1992. godine, kada su se našli u okruženju u tunelu dugom 97 metara. Devetodnevne strahote preživjelo je sedam boraca.
Delegacije boračkih organizacija iz Rudog i Višegrada, predstavnici opština Rudo i Višegrad, te porodice poginulih položili su cvijeće i zapalili svijeće na spomen obilježju koje svjedoči o žrtvi koja je data tih septembarskih dana.
Predsjednik Skupštine opštine Rudo Velibor Ćirović podsjetio je da su nastradali medicinski radnici bili u vidno obilježenom sanitetskom vozilu, ali da na to muslimanske jedinice nisu obraćale pažnju.
– Medicinski radnici su ubijeni kao da su najveći zločinci, a ne humanitarni radnici koji su išli da pomognu zarobljenim i ranjenim vojnicima ovdje u tunelu. Danas se sjećamo stradalih u tim septembarskim danima i poručujemo da njihove žrtve nisu uzaludne, ali i da moramo prenositi sjećanje na njih mlađim generacijama da se ne bi zaboravili – poručio je Ćirović.

Tanja Marinković, kćerka poginule medicinske sestre Ljubice Kastratović, kaže da je ovo jedan od najvećih zločina koji su se desili u proteklom ratu. Ona dodaje da do danas ne zna pravu istinu o tome šta se desilo sa njenom majkom tog kobnog devetog septembra, a možda i najgore od svega jeste što za njihovo ubistvo niko nije odgovarao.

Načelnik opštine Višegrad Mladen Đurević apeluje na sve nadležne organe da konačno procesuiraju sve one koji su odgovorni za smrt medicinskih radnika koji su krenuli da pomognu ranjenim borcima.
– Raduje me da nas je na ovom obilježavanju svake godine sve više i to pokazuje da nikada nećemo zaboraviti ove i druge zločine koji su počinjeni nad srpskim narodom – naglasio je Đurević.

Devet dana u tunelu, pod salvom metaka i bombi, srpski vojnici nisu ni pomišljali da se predaju neprijatelju.

Od posljedica zadobijenih rana preminuli su Vladan Gavrilović (1966) i Milovan Lučić (1964), dok je teško ranjeni Novak Arsić (1966) izvršio samoubistvo da ne bi bio na teretu ostalim saoborcima. Stevan Panić (1964) nije napustio tunel, jer nije htio ostaviti poginulog druga, a nakon zarobljavanja je mučen i ubijen.

Medicinsko osoblje, doktorica Stojana Jojović (1960) i medicinska sestra Ljubica Kastratović (1947) iz Rudog, ubijeni su ispred tunela u obilježenom vozilu hitne pomoći, dok su pokušavali da pruže pomoć ranjenim borcima.

U pokušaju deblokade tunela, na brdu iznad tunela, poginula su još četvorica boraca VRS Žarko Milošević (1950), Petronije Tuba (1959), Vidoje Jagajić (1973) i Borivoje Mićević (1957).

Iz tunela je uspjelo da izađe sedam boraca, Mikajlo Šimšić iz Višegrada, Žarko Toković iz Rudog, Sreten Božović iz Rudog, Branislav Paponjak iz Rudog, Slađan Simić iz Višegrada (1968–1994, poginuo u borbama kod Goražda), Slavoljub Bubanja iz Prijepolja i Stanko Mećašev.

U tunelu, na regionalnom putu Rudo–Brodar, borba je trajala od 9. do 17. septembra 1992. godine, kada su borci takozvane Armije BiH opkolili 11 pripadnika Vojske Republike Srpske. U toj borbi poginula su četiri borca u tunelu i dva zdravstvena radnika kada su dolazili da im pomognu.

Tragični događaji iz tunela inspirisali su scenaristu Vanju Bulića i reditelja Srđana Dragojevića da nastane film „Lepa sela lepo gore“.
