Ovih dana navršavaju se tri decenije od egzodusa Srba iz Sarajeva, kada je tokom februara i marta 1996. godine više od 150.000 Srba napustilo svoje domove u tom gradu. Svoja ognjišta, odbranjena u ratu, napustili su pod teretom neizvjesnosti i straha nakon što su Dejtonskim sporazumom njihove opštine pripale Federaciji BiH. Trideset godina kasnije, vreme nije izbrisalo uspomene.
I nakon 30 godina potresne slike egzodusa Srba iz Sarajeva su bolna rana u kolektivnom pamćenju srpskog naroda, kaže istoričar Aleksandar Raković.
– Srbi u Sarajevu su bili treća po brojnosti zajednica u Јugoslaviji. Odlazak iz toga grada je trajna trauma. Srbi su tokom rata u BiH, dok su vodili borbu za očuvanje identiteta, kontrolisali većinu Sarajeva gdje su bili većina prije rata. Srbi su izgubili Sarajevo ne u ratu već za “zelenim stolom” kasnije jer nisu mogli živjeti sa onima koji su ih prethodno ubijali. To je bilo nepodnošljivo pa su se povukli – objašnjava Raković za Јutarnji program RTRS-a.
To je bio egzodus identiteta i kulture jednog naroda koji je taj grad gradio.
– I danas Srbi iz Sarajeva o sjećanjima na život tamo nemaju nostalgiju jer je velika trauma. Konflikt, gubitak grada sve su to velike traume koje nose i koje žele da potisnu. S druge strane ima onih koji su dolaskom u druge sredine, poput Srbije, osjetili veliko rasterećenje. Žive sa svojim bolovima ali su ih potisnuli – kaže Raković.
Mi treba da njegujemo kulturu sjećanja i objavljujemo o životu tamo. Sarajevo više nije isti grad samo se isto zove jer grad ne čine zgrade nego ljudi.
– Došlo je do kulturološkog sloma, koji je trajno oslabljen odlaskom Srba. Ako neko misli da je to visoki domet onda se grdno vara – rekao je Raković.
Mnogi su lakše podnijeli rat nego odlazak sa vjekovnih ognjišta.
– Pokušaja zatiranja srpskog naroda je bilo i ranije na ovim prostorima. To je išlo korak po korak. Sarajevo je bio kulturni centar srpskog naroda sa elitom koja se vijekovima tu stvarala – kaže Raković.
Po međunarodnim planovima Sarajevo nije smjelo da ostane pod srpskom kontrolom i to je jedan trajni trag koji ćemo nositi na našim dušama, kao i pad Knina, kaže Raković.
– I zato nametnute granice između srpskih zemalja treba što prije da postanu administrativne linije jer ništa nije prirodnije nego da Srbi žive zajedno. Izvukli smo nadam se lekciju. Kad god je moguće treba izbjeći neprilike kako bi se riješilo naše pitanje. Republika Srpska je garancija da neće biti više genocida zapadno od Drine. Kao što je Izrael važan za Јevreje tako je i Republika Srpska važna za srpski narod – zaključio je Raković.
