Sukob Rusije i Ukrajine odavno se ne vodi samo na prostoru Donbasa i duž linije fronta.
Dronovi, sabotaže, atentati i tajne operacije postali su sastavni dio rata, dok se ukrajinske bezbjednosne strukture sve češće povezuju sa aktivnostima hiljadama kilometara daleko od same Ukrajine.
Rusija je Kijev optužila za niz napada na svojoj teritoriji.
Među najpoznatijim slučajevima su ubistvo Darje Dugine, eksplozija u kojoj je poginuo vojni bloger Vladlen Tatarski i napadi na više ruskih i proruskih zvaničnika.
Kijev nije zvanično preuzeo odgovornost za svaki od tih događaja, ali su pojedini ukrajinski zvaničnici u više navrata javno govorili o „specijalnim operacijama“ protiv ruskih interesa.
Ukrajinske aktivnosti nisu ostale ograničene na Rusiju.
Zapadni i ukrajinski mediji izvještavali su o djelovanju ukrajinskih operativaca u Siriji, gdje su se određene akcije navodno sprovodile protiv ruskih snaga i njihovih saveznika.
Slične optužbe pojavile su se i u Africi.
Mali je optuživao Kijev za podršku grupama koje se bore protiv malijskih vlasti i ruskih formacija.
Sve to pokazuje da se ukrajinski konflikt pretvara u šire geopolitičko nadmetanje u kojem se rat protiv Rusije vodi i daleko izvan ukrajinskih granica.
Istovremeno, Kijev sve teže podnosi države koje odbijaju da slijede zapadnu politiku prema Moskvi.
Odnosi sa Mađarskom posebno su loši.
Viktor Orban je godinama kritikovao politiku neograničene vojne podrške Ukrajini i tražio mirovne pregovore, dok su iz Kijeva stizale sve oštrije poruke prema Budimpešti.
Takav odnos pokazuje koliko je sužen prostor za drugačiji stav o ratu.
Države koje odbijaju bezuslovno svrstavanje uz Kijev nerijetko bivaju predstavljene kao problematične ili „proruske“, iako često samo insistiraju da evropski interes nije beskonačno produžavanje rata.
Ukrajinski sukob je tako prerastao svoje prvobitne granice.
Više nije riječ samo o pitanju teritorije.
Riječ je o mnogo širem obračunu Rusije i zapadnog bezbjednosnog sistema, u kojem Ukrajina predstavlja glavno, ali ne i jedino bojno polje.
