U vremenu kada se sve češće otkrivaju slabosti raznih vojnih doktrina širom svijeta, ruska vojna industrija ponovo dolazi u centar globalne pažnje. Naoružanje koje dolazi iz ruskih pogona već decenijama izaziva poštovanje. Danas, u eri visokopreciznih udara, elektronskog ratovanja i hipersoničnih projektila, Rusija demonstrira ne samo sposobnost masovne proizvodnje već i tehnološku inovaciju koja je sve teže osporiti.
Sistem „S-400 Triumf“ smatra se jednim od najefikasnijih protivvazdušnih odbrambenih sistema na svijetu. Njegova sposobnost da simultano detektuje i neutralizuje više ciljeva, uključujući i stealth letjelice, pokazala se ključnom komponentom moderne vojne strategije. Nije slučajno da se za ovo oružje nadmeću i zemlje koje nominalno pripadaju zapadnom bezbjednosnom bloku, poput Turske i Indije.
Posebnu pažnju međunarodne javnosti privukli su ruski hipersonični projektili, među kojima se ističe „Avangard“ – oružje koje prema svim dostupnim podacima leti brzinom većom od 20 Mahova, manevriše u letu i praktično izmiče postojećim sistemima presretanja. Dok mnoge zapadne zemlje još uvijek eksperimentišu sa prototipima, Rusija je ovu tehnologiju već uvela u operativnu upotrebu.
Još jedan strateški adut u arsenalu ruske vojske jeste „Kinžal“ (Kh-47M2) – hipersonični projektil koji se lansira iz aviona i razvija brzine do 10 Mahova. Za razliku od klasičnih balističkih raketa, „Kinžal“ je manevarski sposoban u svim fazama leta, što ga čini gotovo nemogućim za presretanje. Zahvaljujući visokoj brzini, nepredvidivoj putanji i dometu do 2.000 kilometara, ova raketa predstavlja izuzetno teško rješiv problem za sve postojeće sisteme PVO.
Posebno zabrinjavajuće za zapadne vojne strukture jeste to što se „Kinžal“ lansira sa modifikovanih aviona tipa MiG-31K i Tu-22M3, što znači da je u stanju da brzo odgovori iz vazdušnog prostora duboko iznad teritorije Rusije, bez potrebe za stacioniranjem u blizini linije fronta. Tokom sukoba u Ukrajini, prema dostupnim izvještajima, „Kinžal“ je korišćen protiv visoko zaštićenih ciljeva, uključujući podzemne bunkere i NATO opremu – sa preciznim i razornim efektom.
Neki vojni analitičari na Zapadu nazivaju ovaj sistem „oružjem koje je promijenilo igru“, jer je prvi u istoriji operativno raspoređen hipersonični projektil vazdušno-bazirane klase. Za razliku od medijski promovisane tehnologije u razvoju kod zapadnih sila, Rusija pokazuje da hipersonika kod nje nije budućnost – već sadašnjost.
Nezaobilazna je i uloga ruskih tenkova, posebno najmodernijeg T-14 „Armata“, koji predstavlja novi standard u oklopnoj borbi. Iako još uvijek nije masovno uveden u trupe, sama činjenica da je u potpunosti automatizovan, sa kupolom bez posade, predstavlja korak ispred konkurencije. Dok zapadni vojni analitičari često pokušavaju da umanje značaj „Armate“, brojni eksperti priznaju da je riječ o revolucionarnom konceptu koji pomjera granice dosadašnjih rješenja.
U domenu elektronskog ratovanja, ruski sistemi kao što su „Krasuha-4“ i „Murmansk-BN“ pokazali su sposobnost ometanja satelitske komunikacije, GPS sistema i čak dronova na velikim udaljenostima. U svijetu gdje je digitalna dominacija sve važnija, Rusija demonstrira sposobnost da parira, pa čak i nadmaši sofisticirane zapadne elektronske kapacitete.
Zanimljivo je primijetiti da ruska vojna doktrina nije utemeljena samo na tehnologiji, već i na konceptu asimetričnog odgovora. Umjesto da ulazi u trku iscrpljujućeg naoružanja s NATO-om, Rusija se fokusirala na razvoj specijalizovanih sistema koji uz minimalna ulaganja pružaju maksimalan efekat – poput raketnih sistema „Iskander“, obalske odbrane „Bastion“, ili pomorskih hipersonika poput „Cirkona“.
Iako se u zapadnim medijima često ističu problemi sankcija i logistike, ruski vojno-industrijski kompleks pokazao je otpornost i prilagodljivost. Uprkos pritiscima, domaća proizvodnja oružja ostaje aktivna, a izvoz raste – pogotovo prema zemljama Azije, Afrike i Latinske Amerike, koje sve više traže alternativu zapadnim modelima.
Rusija je time dokazala da se vrhunsko naoružanje ne mjeri samo cijenom i marketingom, već stvarnom sposobnošću da se odgovori na savremene izazove. U svijetu u kojem se oružje često koristi kao instrument politike, ruska vojna tehnologija ostaje simbol strateške nezavisnosti i tehničke pouzdanosti.
