Trideset godina ne zacjeljuje rana Srba prognanih iz Ilijaša. Zaboravljeni od svih, samoinicijativno se organizuju, povremeno posjećuju zavičaj i obilježavaju stradanja iz proteklog Odbrambeno-otadžbinskog rata. U selu Kunosići, nakon tri decenije, podignuta je spomen-ploča za 14 stradalih boraca i jednu civilnu, svirepo ubijenu žrtvu rata.
U selu Kunosići, opština Ilijaš, srpskog stanovništva više nema. Prije rata bilo je dvadesetak kuća. Bilo ih je i prije nekoliko vijekova, o čemu svjedoče i stećci i nadgrobni spomenici iz 17. i 18. vijeka. Ovdje je nažalost život zamro, jer uslova za boljitak nema. Ove prazne humke svjedoče da se i posmrtni ostaci izmještaju iz Kunosića.
Bez puta, vode, struje – u Kunosiće se danas stiže šumskim stazama i kroz nepokošene livade. Za nekadašnje komšije i nakon tri decenije posebna dobrodošlica. Zov zavičaja, ipak, jači od svega.
– Dođem ovdje, želja me povuče. Uspjeli smo zajednički i ploču da podignemo, da se pamti za istoriju – priča Sreto Đurđić.
Za svirepo ubijene stanovnike Kunosića, bez podrške zvaničnih institucija, uz lične donacije i zalaganja podignuta je spomen-ploča. Za stradalnike na vječnoj straži, konačno i dostojan prostor.
-Uspjeli smo da očistimo i ogradimo groblje da bar stoka ne može ući – istakao je Dragislav Mijanović, predsjednik Organizacije ratnih vojnih invalida Republike Srpske.
Sjećanja i tuga za ubijenom rodbinom, kumovima, prijateljima – ne blijedi. Ne jenjava ni žal za rodnom grudom, vremenima ličnog i porodičnog stasavanja.
– Što se ne bih vratila? Dolazimo mi povremeno, ali nema vode, struje, puta – ništa – kaže Savka Đurđić.
Sveštenik parohije ilijaške Dejan Mlađenović, kaže da treba prenositi istinu mladim naraštajima.
– Apelujem na starije da prenose mladima istinu, da ne zaborave ko su i odakle su – naglađava paroh Mlađenović.
Na području Nišićke visoravni života za Srbe nema. Nema ni pravde za one koji su ubijeni u odbrani kućnog praga. I prag tolerancije odavno je prekoračen, ali volja da se sačuva istina i ognjište – nadilaze sve nedaće.
