Pravoslavni vjernici danas obeležavaju jesenji Krstovdan, praznik posvećen uspomeni na pronalazak Časnog krsta, simbola hrišćanstva, koji je, prema predanju, carica Jelena, majka cara Konstantina, pronašla 326. godine u Jerusalimu.
Krstovdan je u kalendaru obilježen crvenim slovom, a u narodu se vezuje za niz običaja, predskazanja i rituala. Krstovdan se uvek obilježava strogim postom, pa mnogi poste na hlebu i grožđu, dok se u nekim krajevima bere i posvećuje bosiljak.
Narodna vjerovanja vezana su prije svega za vrijeme i narednu godinu: kaže se da ako je na Krstovdan oblačno, predstoji zima bogata snijegom, a ako je vedro i bez padavina – godina će biti sušna. Za razliku od drugih praznika kada se izbjegava kućni rad, na Krstovdan je običaj da se dom temeljno sredi i pripremi za zimu, jer se veruje da će u suprotnom “sve ići naopako” tokom godine.
Krstovdan se obelježava dva puta godišnje – jesenji, 27. septembra, i zimski, 18. januara, uoči Bogojavljenja. Zimski Krstovdan vezuje se za ukrštanje vjetrova i predskazanje rodne godine, dok jesenji, osim posta, u tradiciji donosi i kraj seoskih poslova poput čuvanja polja od Đurđevdana do Krstovdana.
Bez obzira na različita tumačenja i običaje, Krstovdan ostaje praznik koji spaja religijsko i narodno naslijeđe, a u mnogim porodicama i danas se obelježava kao dan sabiranja, skromnosti i pripreme za zimu.
