Ravna planina banerRavna planina baner

Svijet

Voda, nafta i zlato fitilj za paljenje Roga Afrike

14 Maj 2023
7 min.
Voda, nafta i zlato fitilj za paljenje Roga Afrike

Pobune u Sudanu 2019. godine koje su svrgnule dotadašnjeg dugogodišnjeg diktatora Omara al-Bašira i postavile vojno-civilnu prelaznu vladu dale su nadu da bi ova sjevernoafrička zemlja mogla konačno preći na demokratsku vlast. Ali ta “tranzicija” Sudana ka demokratiji potpuno je zaustavljena. Zemlja se posljednjih mjeseci suočava s najgorim sukobom u svojoj istoriji – građanskim ratom s vanjskim zapletima.

Sudanske oružane snage i paravojne snage objavile su rat jedna protiv druge, bacivši ovu već ionako napaćenu zemlju na koljena. Glavni protagonisti su dva generala: Abdel Fatah al-Burhan, koji predvodi oružane snage i Mohamad Hamdan Daglo, poznat kao Hemedti iz Snaga za brzu podršku. Neprijateljstva su najintenzivnija u glavnom gradu Kartumu, ali nasilje je izbilo i u drugim provincijama i prijeti da oživi dugo tinjajuće nasilje i u strateškom Darfuru.

Mnogi upozoravaju kako postoji ozbiljan rizik da se ovaj sukob prelije i na susjedne zemlje i preraste u regionalni, jer geografski Sudan graniči sa sedam “problematičnih” država – Čadom, Centralnoafričkom Republikom, Južnim Sudanom, Egiptom, Eritrejom, Etiopijom i Libijom.

Da stvari budu gore, regionalne sile i komšije su se “postrojile” iza jednog od dva generala – ili u nekim slučajevima i jednog i drugog. Egipat i Saudijska Arabija podržavaju Al-Burhana. Sa svoje strane, Ujedinjeni Arapski Emirati i general Kalifa Haftar iz Libije podržali su Snage za brzu podršku. Vlada sve veći strah da će regionalni i međunarodni akteri naoružavati različite strane dok slijede svoje, često suprotstavljene interese, što bi moglo donijeti neviđene promjene u ionako neugodnoj regionalnoj ravnoteži i testirati već postojeće krhke saveze.

Građanski rat u Sudanu još uvijek nije proksi kao oni u Ukrajini, Siriji, Libiji ili Jemenu, ali postoji velika opasnost da će neki možda tražiti priliku da profitiraju od ovog sudanskog haosa, što bi onda moglo čitavu ovu regiju lako pretvoriti u ratno igralište.

Granični sporovi

Egipat ima dugu istoriju miješanja u pitanja Sudana. Prije par godina, kada je Al-Bašir smijenjen, Egipat je podržao Al-Burhana u “tranziciji”, jer nije želio da vojni režim, i njegovog saveznika, zamijeni civilna demokratska vlada. Strahovali su da bi moglo inspirisati Egipćane da učine isto. Osim toga, eskalacija sukoba mogla bi potencijalno donijeti nestabilnost na južnim granicama Egipta, ali i otvoriti puteve za krijumčarenje oružja i ilegalnu trgovinu. Takođe, Egipat bi mogao biti podstaknut da se vojno uključi ako se borbe nastave. Ali najveći strah Egipta jeste scenario prema kom bi mogao izgubiti svog glavnog saveznika u tekućem neslaganju s Etiopijom oko rada Velike etiopske brane smještene na rijeci Plavi Nil u blizini granice Etiopije sa Sudanom. Sukob će zakomplikovati upravljanje branom, jer oba generala mogu imati različite poglede na to pitanje. Produženi sukob u Sudanu mogao bi imati duge posljedice po bezbjednost hrane i vode u Egiptu, jer je Sudan mjesto gdje se rijeke Bijeli i Plavi Nil spajaju.

Kada je u pitanju Etiopija, odnosi sa Sudanom su zategnuti zbog graničnih sporova u vezi s potraživanjem zemljišta i neslaganja oko pomenute brane. Dugotrajni sukob u Sudanu mogao bi imati efekta i na granične sporove. Oni su povezani s tenzijama oko spornog plodnog poljoprivrednog zemljišta Al Fashaga i očiglednom podrškom Sudana Tigrajanskim protivnicima protiv etiopske savezne vlade.

Na zapadnim granicama Sudana, Libija i Čad strepe od prelijevanja nasilja i tenzija i u regiji Darfur. Hemedti je plemenski vođa iz klana Maharidža iz darfurskog plemena Rizeigat. Bio je glavni partner Haftaru iz Libije u trgovini drogom, oružjem i izbjeglicama preko granica između Sudana, Libije i Čada. S povećanjem tenzija u Darfuru snage bi mogle biti podijeljene: neki će stati na stranu Hemedtijevih snaga. Drugi će nastojati da ih potkopaju.

Mamac za velike

Sudan posjeduje ogromno mineralno i vodno bogatstvo i zbog toga se danas nalazi pod lupom kako regionalnih, tako i svjetskih sila. A ti veliki, pokazalo se do sada, uvijek će se postarati da na takvim područjima nema mira i da se tranzicija prema demokratiji nikad ne desi. Uzmimo na primjer Siriju. SAD su ubacile ISIL kao Trojanskog konja i Kurde da bi sebi osigurali prisustvo u toj zemlji kako bi došli do bogatih naftnih izvora u toj zemlji.

Kontrola nad ovim prostorom donosi s jedne strane veliku ekonomsku korist jer Sudan je bogat naftom, zlatom, srebrom, željeznom rudom, bakrom, hromom i cinkom, a ima i treće najveće svjetske rezerve uranijuma. Takođe, ova zemlja je u proteklih pet godina bila treći po veličini proizvođač zlata u Africi i 13. po veličini u svijetu s godišnjom proizvodnjom od 100 do 250 tona.

Osim toga, ima 200 miliona hektara ili oko 45 odsto obradive zemlje u arapskom svijetu i preko 108 miliona grla stoke. Sa svojim ogromnim potencijalom za proširenje poljoprivrede i drugim dobrima Sudan ima potencijal da postane regionalna, ako ne i globalna korpa hrane i ključ za regionalnu i međunarodnu sigurnost hrane.

Takođe, sam položaj Sudana u sjeveroistočnoj Africi privukao je mnoge velike sile, koje ga vide kao strateški most prema podsaharskoj Africi iz pravca Crvenog mora i između sjevernog i južnog dijela kontinenta.

Osim što služi kao potencijalna kapija ka Rogu Afrike, centralnom za regionalne geopolitičke jednačine, Sudan treća po veličini država u Africi od otcjepljenja Južnog Sudana gleda na Crveno more, jednu od najvažnijih svjetskih pomorskih veza.

Ovo more dužine 720 kilometara povezuje Sredozemno more sa Zaljevom i Indijskim okeanom preko Bab Al-Mandab na svom južnom ulazu i Sueckog kanala na sjevernom. Oko 700 milijardi dolara međunarodne trgovine prolazi kroz Crveno more, što ga čini vitalnim za međunarodnu trgovinu i globalnu ekonomsku infrastrukturu.

Sudan takođe ima luku na Crvenom moru u obliku Port Sudana, važnog logističkog i komercijalnog čvorišta, uključujući trgovačku zonu i veliku rafineriju nafte kroz koju se nafta Južnog Sudana transportuje u inostranstvo.

Luka Sudan je jedina morska luka u ovoj zemlji i stoga je od vitalnog značaja za vanjsku trgovinu zemlje. Ima kapacitet od oko 1,3 miliona kontejnera godišnje. Smješten na sredini zapadne obale Crvenog mora Port Sudan je stoga na pola puta između dvije tačke u međunarodnom pomorskom saobraćaju: Sueskog kanala i Bab al-Mandab.

Njegov značaj će se eksponencijalno povećati s potencijalnim pokretanjem transkontinentalne željezničke linije od Port Sudana do Dakara u Senegalu.

Kina, Rusija i Sad

Zbog svega navedenog neke od globalnih sila imaju interes da utiču na geopolitičku kartu i odnos snaga u blizini Afričkog roga i Crvenog mora. Rusija tako želi da osigura uporište na Crvenom moru u Port Sudanu, kako bi ojačala svoj politički i vojni uticaj u toj oblasti. Takođe, postoji veliki interes Rusije za sudansko zlato koje datira još od 2017. godine, kada su nakon sastanka između Bašira i ruskog predsjednika Vladimira Putina, dvije zemlje osnovale korporaciju “Meroe Gold”.

Na Sudan su oko bacili i iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koji žele kontrolisati pomorske rute u Adenskom zaljevu i Crvenom moru te su stoga, baš kao i Rusi, ozbiljno zainteresovani za luke u Sudanu.

U ovoj igri je i Saudijska Arabija koja želi spriječiti Iran da uspostavi uporište u Sudanu. Kao rezultat toga, ova zemlja je uložila ogroman novac u podršku sudanskoj vojsci.

Tu je i Kina koja je drugi najveći trgovinski partner Sudana (nakon Saudijske Arabije), ulažući velika sredstva u infrastrukturu i vađenje nafte. Kina ima značajne interese u Sudanu kao dio svoje globalne inicijative “Pojas i put”. Peking je Sudanu do sada odobrio zajmove u iznosu od 143 miliona američkih dolara i investirao je u projekte kao što su izgradnja sudanskih naftovoda, mostova na Nilu, tekstilnih tvornica i željezničkih pruga. Ova mnogoljudna zemlja se oslanja na afričke mineralne resurse kako bi zadovoljila svoje rastuće industrijske potrebe.

Prema kineskim zvaničnim izvorima, 130 kineskih kompanija prisutno je u Sudanu, a više od 1.500 kineskih građana zateklo se u Sudanu u momentu izbijanja najnovijeg oružanog sukoba.

Naravno, sve ovo ne može proći bez Amerike koja želi suzbiti uticaj Rusije i Kine u Sudanu, ali i u Africi.

Zaključak – što duže bude trajao oružani sukob u Sudanu, međunarodni akteri će više biti u iskušenju da se uključe u njega, pogoršavajući i dodatno militarizirajući sudansku krizu.

Zaoštravanje domaćih političkih i regionalnih raskola, posebno ako je podstaknuto vanjskim miješanjem moglo bi izmaći kontroli u građanski rat punog razmjera s nepredvidivim posljedicama, ne samo za Sudan, već i za regiju u cjelini.

Povezani članci

Zakazana sjednica Savjeta bezbjednosti o NATO agresiji na SRJ

Misija Japana u UN, koja je predsjedavajuća Savjeta bezbjednosti UN, zakazala je za sutra sjednicu o NATO agresiji na Saveznu Republiku Jugoslaviju /SRJ/, koju je ponovo zatražila Rusija, saopštio je zamjenik stalnog ruskog predstavnika u UN Dmitrij Poljanski. On je na “Telegramu” podsjetio da je Rusija zatražila sjednicu u zvaničnom pismu upućenom u ponedjeljak, 25. […]

Nagrada za hrabrost 15-godišnjaku koji je spasio desetine života u terorističkom napadu u Moskvi

Petnaestogodišnji Islam Kalilov, koji je spasio više od 100 ljudi tokom terorističkog napada na koncertnu dvoranu “Krokus Siti Hol” u Moskvi, glavnom gradu Rusije, dobio je nagradu za hrabrost. Ruska komesarka za prava djeteta Marija Lvova-Belova na svečanosti je nagradila 15-godišnjeg Kalilova, koji je pomagao u evakuaciji prisutnih tokom terorističkog napada. Dodijeljen mu je “Certifikat […]