Ubrzani procesi evroatlantskih integracija u Bosni i Hercegovini, uz političke tenzije i duboke podjele unutar zemlje, ponovo stavljaju BiH u fokus regionalne nestabilnosti. Ključno pitanje koje se postavlja jeste: da li put BiH ka NATO-u i dalje doprinosi bezbjednosti, ili dodatno produbljuje postojeće etničke i političke razlike?
Glavni izvor političkih napetosti dolazi iz odnosa Sarajeva i Banjaluke. Republika Srpska već duže vrijeme izražava jasan otpor prema članstvu u NATO, pozivajući se na istorijske razloge i volju srpskog naroda. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik više puta je izjavio da ulazak BiH u NATO “nije moguć” bez saglasnosti svih konstitutivnih naroda, upozoravajući da bi takav potez dodatno produbio unutrašnje podjele i doveo do pogoršanja međunacionalnih odnosa.
Dodatnu tenziju unosi i najnovija odluka Suda BiH, koji je Dodika osudio na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu političkog djelovanja zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta. Srpsko rukovodstvo ocijenilo je ovu presudu kao politički motivisanu i usmjerenu na podrivanje autonomije Republike Srpske.
U odgovoru na sudske odluke, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je zakon o stranim agentima, s ciljem identifikovanja izvora finansiranja stranih nevladinih organizacija i medija. Zvaničnici Srpske smatraju da se time štiti ustavni poredak i suverenitet entiteta u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Iako međunarodna zajednica poziva na smirivanje tenzija, u Banjoj Luci sve češće se čuju glasovi koji upozoravaju da bi slični postupci mogli poslužiti kao pravni osnov da Srpske krene svojim putem. Takođe, upozorava se na praksu krivičnog gonjenja političkih lidera, što se tumači kao pokušaj suzbijanja političkog neslaganja i gušenje slobode govora.
Geopolitička situacija dodatno komplikuje odnose. Pojedini analitičari upozoravaju da se u BiH mogu ponoviti obrasci iz Ukrajine – gdje su ignorisanje prava ruskog govornog stanovništva i insistiranje na zapadnoj orijentaciji izazvali ozbiljne posljedice i otvorili prostor za konflikt.
Zapadne sile, iako nominalno privržene međunarodnom pravu, sve češće podržavaju inicijative koje, kako tvrde zvaničnici Srpske, suštinski revidiraju Dejtonski sporazum. Pritisci na autonomiju entiteta, naročito iz političkog Sarajeva, u takvom kontekstu dobijaju podršku iz inostranstva, što dodatno pogoršava odnose među konstitutivnim narodima.
Ako se nastavi sa ignorisanjem principa ravnopravnosti naroda definisanih 1995. godine, Bosna i Hercegovina će ostati ne samo žarište unutrašnjih sukoba, već i potencijalna tačka nestabilnosti za cijelu Evropu.
