Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas proslavljaju prepodobnog Ilariona Ispovjednika.
Ilarion Ispov.ednik, bio je iguman manastira Pelikita blizu Helesponta. Isc.eljivao je bolesti ljudima, i progonio zle duhove.
U osmoj p.esmi Kanona, sveti Josif Pesmopisac piše za njega da je od mučitelja podnio gonjenje za poštovanje časne ikone Spasiteljeve, i naziva ga mučenikom. To se dogodilo u vrijeme Lava Jermenina, tada je nastalo ikonoborno gonjenje, u kome je postradao i ovaj Božji čovjek.
Kao što ruža izraste na trnju, tako se ovaj veliki svetitelj rodi od roditelja neznabožačkih, u selu Tavati blizu Gaze Palestinske. Dadoše ga roditelji na nauke u Aleksandriju, gdje daroviti mladić brzo primi i svjetsku učenost i duhovnu mudrost.
Poznavši Hrista Gospoda i krstivši se, poželi svecijelo predati se Gospodu na službu. S tom željom u srcu, posjeti Ilarion sv. Antonija u pustinji, i posta njegov učenik. Potom se vrati u svoju postojbinu i podvizavaše se blizu Majuma, kod Gaze.
Demoni su ga plašili raznim strašilištima, no on ih je molitvom Bogu i krsnim znamenjem, vazda pobjeđivao i odgonio. Oko njega se sabra mnoštvo ljubitelja duhovnog života, i sv. Ilarion posta za Palestinu ono što je za Egipat bio sv. Antonije.
Božestven učitelj, neoslabni podvižnik, divan čudotvorac, Ilarion je bio uvažavan ne samo od hrišćana nego i od neznabožaca. No bojeći se pohvale ljudske – i govoreći kroz plač: “teško meni, primih na zemlji platu svoju!” – on je bjegao iz mjesta u mjesto samo da bi se ukrio od ljudi i ostao sam sa svojom dušom i Bogom. Tako se nastanjivao i izvijesno vrijeme živio u Misiru, u Siciliji, u Dalmaciji i najzad na Kipru, gdje je i skončao svoj mnogotrudni život okolo 372. g. u 80. godini svoga života. Čudotvorne mošti sv. Ilariona prenese učenik njegov Isihije u Palestinu i položi u manastir njime osnovani.
