Najsvjetlija tačka među 78 ovogodišnjih maturanata Srednjoškolskog centra “27. januar” u Rogatici, od kojih je 29 odlikaša, je Duško Planojević, učenik gimnazije opšteg smjera. Sve petice i primjerno vladanje donijeli su mu laskavo priznanje – titulu učenika generacije.
Nakon osnovne škole u područnom odjeljenju na Borikama, u koju je godinama išao pješke, i ljeti i zimi, iz sela Sjeversko udaljenog više od tri kilometra, radne navike je sačuvao pa su odlične ocjene nastavile da se nižu.
– To što sam u osnovnoj školi pješačio kilometrima nije mi smetalo da budem odličan đak. Tako sam nastavio i u srednjoj školi i odatle ovaj moj rezultat. Ispalo je da sam najbolji u generaciji. To mi je drago, jer sam imao vrlo jaku konkurenciju u dosta drugova i drugarica, koje je samo poneka četvorka nekad slučajno zarađena omela da mi budu direktna konkurencija – skromno priča Duško.
Kaže da ga titula učenika generacije obavezuje da nastavi i dalje da bude među najboljim, pa i na studijama Elektrotehničkog fakulteta u Istočnom Sarajevu na koji planira da se upiše.
– Izgleda da ću i tu imati jaku konkurenciju, jer se poslije prijemnog ispita planira upis svega 24 brucoša. Nadam se da ću među njima biti i ja. Ako tu ne uspijem, onda ću tražiti neko drugo rješenje, neki drugi prirodni fakultet, jer mi više “leže” nego društveni – ističe Duško.
Inače, tokom dosadašnjeg školovanja nijedan nastavni predmet mu, kako kaže, nije bio posebno težak, ali je najviše volio matematiku i fiziku.
– Otuda i želja da studiram elektrotehniku, ali ne samo prvog stepena nego, ako me zdravlje posluži i materijalni uslovi omoguće, ići ću i dalje da makar budem “pravi” elektroinženjer – ozbiljna lica priča Duško.
Što se tiče navika za učenje, nastavlja Duško, tu kod njega nije bilo i nada se neće ni biti problema.
– Potičem iz seljačke porodice. Otac mi je zemljoradnik, majka domaćica, a ja, kad sam god u prilici, priteknem u pomoć, bilo da se nešto radi u njivi, na livadi ili oko stoke. Ništa mi nije teško i ničega se ne stidim raditi. Pošto imam i mlađeg brata, i njemu pomažem u svakom pogledu, a smatram da su mi predstojeće studije šansa da idem naprijed. Pokušaću da opravdam povjerenje svih koji me na bilo koji način podržavaju – govori Duško.
Time što je učenik generacije i vukovac, Duško je stekao pravo na opštinsku stipendiju bez konkurencije i na bilo kojoj visokoškolskoj ustanovi po vlastitom izboru.
– To je za mene veoma značajno jer ja potičem iz zemljoradničke porodice koja od zemlje i stoke obezbjeđuje sredstva za naš život. A tu, s vremena na vrijeme, može da fali. Otac kaže da za mene mora biti ako budem dobro učio i na vrijeme ispite davao. I otud i moje veće obaveze – učiti i samo učiti – dodaje ovaj vrijedni mladić.
Kao učenik generacije Duško je dobio više različitih priznanja. Prije svega tu je diploma “Vuk Karadžić”, diploma za najboljeg učenika razreda i generacije od kojih neka prate i novčane nagrade od škole i Opštinske uprave, a tu je i Biblija u posebnoj opremi.
Sekcije
Tokom srednjoškolskog školovanja Duško Planojević nije bio samo “štreber” koji je dane i noći provodio nad knjigom.
Bio je aktivan i u vannastavnim aktivnostima u okviru škole. Posebno je bio zapažen u dramsko-recitatorskoj sekciji, glumeći ili recitujući.
