Specijalizant interne medicine Bolnice “Srbija” u Istočnom Sarajevu Ana Elez izjavila je da internu medicinu na neki način smatra žilom kucavicom zdravstvenog sistema, upravo zato što čovjeka posmatra kao cjelinu.
Govoreći o tome kako se rodilo njeno interesovanje za ovu oblast, Elez ističe da prije upisa na fakultet nije imala jasno formiranu ideju o tome čime bi željela da se bavi.
“Tek tokom studija, kada smo krenuli na kliničke vježbe, zapravo sam stekla pravi osjećaj šta je interna medicina i tada se prvi put javilo ozbiljnije interesovanje za nju. To interesovanje se zadržalo do kraja studija i vremenom je samo postajalo jasnije da je to pravac u kojem želim da nastavim”, naglasila je Elez.
Ona dodaje da je početak svakako izazovan, jer nije lako iz akademskog okruženja preći u realan klinički rad.
“Tokom studija pacijenta uglavnom posmatrate kroz knjige i teoriju, dok se u praksi susrećete sa stvarnim ljudima i situacijama koje zahtijevaju brze odluke. Najveći izazov je naučiti primijeniti stečeno znanje u pravom trenutku, a vremenom se teorija i iskustvo sve više povezuju“, istakla je Elez.
Govoreći o onome što joj je trenutno najzanimljivije u radu, posebno izdvaja proces kliničkog razmišljanja i mogućnost da kroz svakodnevne susrete sa pacijentima proširuje svoja znanja.
„Najzanimljiviji mi je proces kliničkog razmišljanja, povezivanja simptoma i nalaza do dijagnoze i odluke o liječenju. Svaki pacijent je drugačiji, a interna medicina ima široko polje djelovanja, te na svakom odjeljenju gdje provedem dio staža stičem novi ugao posmatranja na pojam zdravlja čovjeka“, rekla je Elez.
Jako značajnim smatra podršku koju mladi ljekari dobijaju od iskusnijih kolega, ali i od cjelokupnog osoblja bolnice, jer takvo okruženje olakšava učenje i profesionalno napredovanje.
„Posebno mi se dopada što kao mladi ljekar uvijek imate podršku iskusnijih kolega, uz dovoljno prostora za samostalno razmišljanje i učenje. Drago mi je što taj pozitivan odnos ne osjećam samo među ljekarima, već i među kompletnim medicinskim i nemedicinskim kadrom. Imam utisak da se na mlade kolege gleda sa podrškom i željom da napreduju, zbog čega u bolnici generalno vlada jedno prijatno i pozitivno radno okruženje“, naglasila je dr Elez.
Osvrćući se na očekivanja sa kojima se mladi ljekari susreću na početku karijere, Elez smatra da je važno razumjeti da se sigurnost u radu gradi postepeno, kroz iskustvo, rad i podršku kolega.
„Mislim da mlad ljekar često od sebe očekuje više nego što to od njega očekuju starije kolege. Želja da što prije stekne znanje i sigurnost u donošenju odluka prirodna je, ali se iskustvo gradi vremenom. Iskusnije kolege prepoznaju entuzijazam i marljivost, te su uvijek spremne da podijele iskustvo, daju savjet i pruže podršku“, istakla je Elez.
Kada je riječ o planovima za budućnost, njeni ciljevi prvenstveno su usmjereni na dalje stručno usavršavanje, sticanje kliničkog iskustva i mogućnost da stečeno znanje primjenjuje u sredini u kojoj je odrasla.
„Moji planovi za budućnost usmjereni su na dalje stručno usavršavanje i sticanje kliničkog iskustva u internoj medicini”, kaže Elez.
Takođe, ona dodaje da bi se nakon specijalizacije voljela usmjeriti ka oblasti koja je najviše privuče, a stečeno znanje primjenjivati u gradu u kojem je odrasla, pružajući pacijentima što kvalitetniju zdravstvenu zaštitu.
„Budućim specijalizantima poručila bih da biraju sredinu u kojoj će imati priliku da rade, razmišljaju i uče od iskusnijih kolega. U našoj bolnici pronašla sam upravo takvo okruženje koje je izazovno, ali istovremeno podržavajuće, koje mladim ljekarima pruža čvrst temelj za profesionalni razvoj i samostalnost“, zaključila je Elez.
