Prepodobni Visarion je rođen i vaspitan u Misiru. Rano se odao duhovnom životu i “ne ukalja duhovnu odeždu u koju se obuče krštenjem svetim”.
Posjetio je svetog Gerasima na Jordanu, i slušao je svetog Isidora Pelusiota.
Tijelo svoje pobjeđivao je velikim postom i bdenjem, no svoj podvig skrivao je po mogućstvu od ljudi. Jedanput je četrdeset dana stajao na molitvi ne jedući i ne spavajući. Jednu haljinu nosio je i ljeti i zimi. Imao je veliki dar čudotvorstva. Stalnog mjesta prebivanja nije imao, nego je do duboke starosti živio po gorama i dubravama. Iscjeljivao je bolesne i činio mnoga druga čudesa na korist ljudi a na slavu Boga. Upokojio se mirno 466. godine.
Iguman Dalmatske obitelji u Carigradu. Bio je učenik Grigorija Dekapolita i podražatelj života Ilariona Velikoga, čije je i ime uzeo. Moćan u molitvi, istrajan i hrabar u stradanju. A stradao je mnogo za ikone u vrijeme zlih ikonoboračkih careva, Lava Jermenina i drugih.
Potom cara Lava isekoše mačevima njegovi sopstveni vojnici u onoj istoj crkvi i na onom istom mjestu gdje se on prvo naruga svetim ikonama i odakle prvu ikonu ukloni. Tada Ilarion sveti bi pušten iz tamnice. No zamalo. Ponovo je bio mučen i držan u tamnici sve do pravovjerne carice Teodore. Vidovit i prozorljiv: vidio angele Božje gdje odnose na nebo dušu svetog Teodora Studita. Ugodivši Bogu, upokojio se u carstvu nebeskom 845. godine u svojoj sedamdesetoj godini, prneosi Novosti Magazin.
Besjeda na današnji dan govori o čuvanju srca:
Svrh svega što se čuva čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život. U srcu je volja, u srcu je ljubav, u srcu je um. Od dobrog srca izlazi: mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera, krotost, uzdržanje.Kao što zmija čuva glavu, tako i ti, sine, čuvaj srce svoje. Svrh svega što se čuva čuvaj, sine, srce svoje! Jer u njega ulazi i iz njega izlazi život, koji je od živoga Boga.
