U Јutarnjem programu RTRS-a premijerno je prikazan spot za pjesmu “Kad zapjevam ja i seja mila” etno grupe Trag.
Spot je objavljen na Јutjub kanalu Traga.
Kao osnova i inspiracija za ovaj muzički aranžman poslužila je srpska izvorna pjesma iz Kninske Krajine “Kad zapjevam ja i seja mila”.
Ovu “groktalicu” zabilježio je Dragoslav Dević, 1978. godine u selu Žegar, regiji Bukovica. Groktalice spadaju u stare vokalne tradicije dalmatinskih Srba i prisutne su naročito na teritoriji Ravnih Kotara i Bukovice. Danas se uglavnom pjevaju stilizovano, a samo stari pjevači su upoznati sa nekadašnjim tehnikama njihove interpretacije. Stari vokalni stil je prepoznatljiv po arhaičnim tehikama kao što su ojkanje, upotreba netemperovanih skala i disonantnih akorda.
S obzirom na to da se nakon protjerivanja srpskog naroda sa tih prostora, koje je kulminiralo u NDH i ratu devedesetih, tek mali broj Srba vratio na ove teritorije, te da je to mahom stara populacija, kulturna baština tog kraja, koja nosi venvremensku vrijednost i ljepotu, ugrožena je. Tekst ove pjesme govori o nekadašnjem teškom, ali lijepom životu u Kninskoj Krajini prije raseljavanja.
S druge strane, njen vrlo specifičan zvuk, to takozvano groktanje u pojedinim momentima izaziva jezu i zvuči krajnje mistično i zaumno.
To nas navodi na misao da tako potresno, čak i najveselije tekstove, može da pjeva samo narod čija je istorija izrazito stradalna i teška. Zbog svojih vijekovnih napora da se održi na balkanskoj vjetrometini, srpski nacion je oduvijek bio izložen najezdama različitih osvajača, osuđen na progone i borbe. Stoga je i srpska cjelokupna umjetnost snažno prožeta istorijom. Čak i kada naizgled sam sadržaj nije istorijski, kao u slučaju ove pjesme, istorija, koja je gotovo bez ostatka stradalnička, zrcali kroz nju.
Ovih dana, kada naše komšije slave događaj u kojem su etnički očistili jednu trećinu svoje države i organizuju koncerte poput Tompsonovog, na kojima se javno propagira govor mržnje i fašizam, mi ne treba da se borimo protiv šovinizma drugih njihovim oružjem, nego moramo da se nacionalno ujedinjujemo oko svoje tradicije i pamćenja žrtava, ali uz puno uvažavanjeg i tuđeg bola i stradanja, poručuju iz etno grupe Trag.
Ovaj muzički aranžman, ali i propratni spot su pokušaj da se iznađu motivski otkloni i metafore preko kojih bi se umjetnički sugestivno, ali i unverzalno prikazao teško uhvatljiv fenomen ljudske patnje i stradanja. Međutim, oni su još više reminiscencija na onaj obični, normalni život koji su ljudi morali da napuste gonjeni ratnim bezumljem. S obzirom na to da je tekst same izvorne pjesme vedar i otimističan, a melodija u pojedinim trenucima mistična i gotovo zaumna, osnovni stilski postupak grupe Trag bio je kontrast.
Njime su pokušali potcrtati suprotnost između nekadašeg običnog života ljudi u njihovom zavičaju i užasa rata.
Ovo je ujedno priča o svima onima koje su ratovi učinili bezdomnim, koji su protjerani sa svojih ognjišta i natjerani da započinju nov život zauvijek raspolućeni, o onima koji najtananijim nitima svoje duše ostaju zauvijek zapreteni za stari šljivik, plot i najzad grobove svoga zavičaja.
Na spotu su prvi put sarađivali sa timom iz producentske kuće Digital Goblen. Producenti su Đorđe Vranješ i Đorđe Ćirić, reditelj Saša Karanović, a direktori forografije Dragan Radetić i Saša Petković.
– Zahvalni smo cjelokupnom timu, potom statistima, domaćinima na lokacijama za snimanje, tonskom snimatelju Borisu Glišiću, kao i Ninoslavu Dobrijeviću. Posebnu zahvalnost dugujemo predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, čijom podrškom je realizovan ovaj projekat. Nadamo se da će ovo biti naš skromni doprinos njegovanju kulture sjećanja – poručili su iz etno grupe Trag.
